Prošle godine, NASA-in rover Curiosity došao je do fascinantnog otkrića nakon bušenja u sumnjivo korito drevnog jezera na Marsu: pronašao je dugolančane organske molekule, nazvane alkani, koji bi mogli služiti kao potencijalni hemijski relikt drevnog života na Crvenoj planeti.
Istraživači su tada sugerisali da bi ovi molekuli mogli potjecati od masnih kiselina, koje su uobičajeni gradivni blokovi ćelijskih membrana na Zemlji. Ovo otkriće je još jednom ojačalo tezu da je Mars prije više milijardi godina mogao vrvjeti životom. Bio je to još jedan u nizu primamljivih tragova u našoj potrazi za vanzemaljskim životom, ali ne i „krunski dokaz“ (tzv. smoking gun) koji svi iščekujemo.
Zagonetka radijacije
Ipak, naučnici su i dalje fascinirani ovim nalazom. U radu objavljenom prošle sedmice u časopisu Astrobiology, tim predvođen Alexanderom Pavlovim iz NASA-inog centra Goddard tvrdi da se prisustvo ovih molekula – uprkos milionima godina razornog zračenja koje je bombardovalo površinu Marsa nakon što je izgubio veći dio atmosfere – „ne može lako objasniti“ isključivo nebiološkim procesima, piše Futurism.
Jedna teorija sugeriše da su čestice prašine bogate ugljikom i meteori mogli nanijeti ove dugolančane organske molekule na površinu, dok je drevna marsovska atmosfera dozvoljavala njihovo nakupljanje prije više milijardi godina.
Nedostupna objašnjenja
Međutim, Pavlov i njegove kolege nisu uvjereni u to. Nakon što su proučili kako bi 80 miliona godina izloženosti radijaciji utjecalo na ove molekule, zaključili su da je prije gubitka atmosfere koncentracija ovih alkana vjerovatno bila mnogo veća nego što se ranije mislilo. Kako bi objasnili svoje nalaze, uzeli su u obzir i druge nebiološke procese pokušavajući doći do te pretpostavljene prvobitne količine – ali nisu uspjeli, čak ni kombinujući ih sve zajedno.
Drugim riječima, biološki procesi, poput onih opaženih na Zemlji, i dalje ostaju vodeća teorija, čak i nakon najboljih napora istraživača da pronađu objašnjenje koje ne uključuje život.
„Tvrdimo da su tako visoke koncentracije dugolančanih alkana nekonzistentne sa nekoliko poznatih abiotičkih (nebioloških) izvora organskih molekula na drevnom Marsu“, napisali su u svom radu.
Oprez i potraga za dokazima
Uprkos tome, istraživači su se suzdržali od bilo kakvih definitivnih izjava o životu na Crvenoj planeti. Na kraju krajeva, mogli bi postojati još uvijek nepoznati, nebiološki procesi koji su rezultirali opaženom koncentracijom dugolančanih molekula ugljika na Marsu.
„Slažemo se s tvrdnjom Carla Sagana da izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze i razumijemo da će svako navodno otkriće života na Marsu nužno biti podvrgnuto intenzivnom ispitivanju“, zaključili su u radu. „Također, u skladu s uspostavljenim normama u polju astrobiologije, napominjemo da će sigurnost otkrivanja života izvan Zemlje zahtijevati više različitih linija dokaza.“
Bez obzira na to, ovo je uzbudljiva putokazna tačka u našim dugogodišnjim naporima da utvrdimo da li je Mars – planeta koja je nekada bila prekrivena ogromnim okeanima, rijekama i jezerima – mogao podržavati život. Pavlov i njegove kolege sada pozivaju na dalja istraživanja o tome kako radijacija razgrađuje ove intrigantne molekule pod uslovima sličnim onima na Marsu, kako bi bacili više svjetla na ovaj slučaj.
