U vječnom mraku dubokog okeana, određene ribe su razvile jedinstven vizuelni sistem koji im omogućava da vide boje tamo gdje bi drugi bili potpuno slijepi. Ovo otkriće dovodi u pitanje decenije naučnog razumijevanja o tome kako kičmenjaci percipiraju svjetlost.
Naučnici su u srijedu izvijestili da su analizom genoma 101 vrste riba otkrili da tri loze riba iz dubokih mora posjeduju specijalizovanu genetsku nadogradnju koja im omogućava da vide u boji u ekstremno slabim uslovima osvjetljenja.
Rušenje bioloških pravila
Većina kičmenjaka koristi dvije vrste fotoreceptorskih ćelija u mrežnjači (retini) za vid: štapiće i čunjiće.
- Čunjići se koriste pri jakom svjetlu i omogućavaju razlikovanje boja.
- Štapići se koriste u mraku; oni su izuzetno osjetljivi, ali ne mogu razlikovati boje, zbog čega u polumraku sve vidimo u nijansama sive.
Međutim, istraživači su otkrili da neke ribe, poput srebrne bodljike (silver spinyfin), imaju višestruke gene za opsine štapića — proteine koji detektuju svjetlost. Dok većina kičmenjaka ima samo jedan ovakav gen, srebrna bodljika ih ima čak 38.
Evolucija u mraku
„Ovo je potpuno neočekivano“, izjavio je evolucijski biolog Walter Salzburger sa Univerziteta u Bazelu. „To bi značilo da ove ribe imaju vid u boji zasnovan isključivo na štapićima, što je ranije smatrano nemogućim kod kičmenjaka.“
Ove ribe žive na dubinama između 400 i 1.500 metara, u zoni poznatoj kao „zona sumraka“. Na toj dubini, jedina preostala sunčeva svjetlost je slabi plavi sjaj. Međutim, duboko more nije potpuno tamno; ono je ispunjeno bioluminiscencijom — svjetlošću koju proizvode druga živa bića.
Lov na „hladnom“ svjetlu
Istraživači vjeruju da ovaj napredni vid pomaže ribama da uoče plijen ili predatore koji emituju bioluminiscenciju različitih talasnih dužina. Posjedovanje više vrsta štapića omogućava im da pokriju cijeli spektar boja koje se emituju u dubinama, od plave do zelene.
„Čini se da su ove ribe pronašle način da iskoriste bioluminiscenciju kao glavni izvor informacija, pretvarajući mračne dubine u vizuelno bogato okruženje“, dodaje Salzburger.
Ovo otkriće ne samo da mijenja naše razumijevanje biologije oka, već pokazuje koliko je život u ekstremnim uslovima kreativan kada je u pitanju opstanak.
Jeste li znali?
Srebrna bodljika, uprkos svom imenu, vizuelno je prilično skromna, ali njena mrežnjača je toliko napredna da bi se mogla smatrati najsofisticiranijim detektorom slabog svjetla u životinjskom carstvu.
