Arheolozi koji su proučavali ostatke na jednom od najznačajnijih prahistorijskih nalazišta u Vijetnamu otkrili su da su ljudi prije dva milenija praktikovali namjerno i trajno crnjenje zuba. Ova estetska praksa, koja se nekada smatrala znakom ljepote i civiliziranosti, održala se u nekim zajednicama sve do modernog doba.
Dokazi iz pećine Con Co Ngua
Istraživački tim analizirao je zube pronađene na lokalitetu Con Co Ngua, koji datira iz perioda kulture Dong Son (otprilike od 1000. godine p.n.e. do 1. vijeka n.e.). Analiza lobanja i vilica pokazala je tamne, gotovo crne naslage na zubima koje nisu bile rezultat propadanja ili loše higijene, već namjernog bojenja.
„Ovo je fascinantan dokaz o tome koliko su drevne zajednice pridavale važnost modifikaciji tijela iz kulturnih i estetskih razloga“, navode istraživači u studiji.
Zašto su crnili zube?
U mnogim dijelovima jugoistočne Azije, bijeli zubi su se nekada povezivali s demonima ili divljim životinjama. Crnjenje zuba bilo je način da se ljudi distanciraju od životinjskog svijeta i pokažu svoju pripadnost civiliziranom društvu.
Osim estetske komponente, vjerovalo se da mješavine koje su se koristile za bojenje — često napravljene od smole insekata (šelak), biljnih ekstrakata i čađi — imaju i zaštitnu ulogu, sprečavajući karijes i štiteći desni.
Proces koji je trajao danima
Postupak bojenja bio je dugotrajan i često bolan. Uključivao je nanošenje kiselih biljnih mješavina koje bi nagrizle gleđ, nakon čega bi se nanosila crna boja. Tokom procesa, osoba često nije smjela jesti čvrstu hranu, a postupak se morao ponavljati kako bi boja postala trajna.
Tradicija koja još uvijek živi
Iako je praksa crnjenja zuba u velikoj mjeri nestala tokom 20. vijeka pod utjecajem zapadnih standarda ljepote, ona se još uvijek može sresti kod nekih etničkih manjina u planinskim predjelima Vijetnama, Laosa i južne Kine. Za starije generacije u ovim zajednicama, crni zubi su i dalje simbol zrelosti i bračnog statusa.
Značaj otkrića
Ovo otkriće pomaže arheolozima da bolje razumiju društvenu strukturu i migracije u drevnom Vijetnamu. Činjenica da je praksa bila raširena među različitim slojevima društva ukazuje na snažan kulturni identitet koji je povezivao ljude bez obzira na njihovo bogatstvo.
Jeste li znali?
U Japanu je slična praksa bila poznata kao Ohaguro i bila je popularna među plemstvom i samurajima sve do kraja 19. vijeka. Smatralo se da crni zubi čine lice privlačnijim jer “nestaju” u kontrastu s bijelo našminkanim licem.
