Postoje fudbaleri koji osvajaju trofeje.
Postoje oni koji ulaze u statistiku.
A postoje i oni rijetki koji postanu legenda čak i kada njihova karijera nije savršena.
Jedan od njih je Roberto Baggio.
U Italiji ga zovu Il Divin Codino — Božanski repić.
I za mnoge ljubitelje fudbala on je i danas simbol jedne izgubljene romantike igre.
Dječak iz Veneta koji je promijenio fudbal
Roberto Baggio rođen je 1967. godine u malom mjestu Caldogno, na sjeveru Italije.
Još kao tinejdžer privukao je pažnju skauta nevjerovatnom tehnikom, kreativnošću i sposobnošću da riješi utakmicu jednim potezom.
Njegov uspon bio je brz.
Igrao je za:
- Vicenzu
- Fiorentinu
- Juventus
- Milan
- Inter
- Bolognu
- Bresciu
Ali bez obzira na klub, stil je uvijek bio isti.
Elegantan.
Neobično smiren.
I gotovo umjetnički.
Maestro između veznog reda i napada
Baggio nikada nije bio klasični napadač.
Nije bio ni tipični plejmejker.
Bio je nešto između.
Igrač koji je mogao:
- kreirati akciju
- driblati kroz odbranu
- postići gol iz slobodnog udarca
- ili jednim pasom promijeniti tok utakmice
Njegova kontrola lopte bila je gotovo hipnotična.
Kada bi Baggio krenuo prema golu, činilo se da vrijeme usporava.
Zlatna lopta i vrhunac karijere
Godine 1993. Baggio osvaja Zlatnu loptu, priznanje za najboljeg fudbalera svijeta.
Te sezone nosio je Juventus kroz evropska i domaća takmičenja i postao centralna figura italijanskog fudbala.
Bio je igrač kakav se ne pojavljuje često:
tehnički genij sa osjećajem za dramatiku.
Ljeto 1994. i trenutak koji je promijenio sve
Ali Baggio je istovremeno i simbol jednog od najdramatičnijih trenutaka u historiji Svjetskih prvenstava.
Finale SP 1994. u SAD-u.
Brazil protiv Italije.
Nakon 120 minuta igre bez golova, odluka pada na penale.
Baggio, koji je praktično sam doveo Italiju do finala, prilazi lopti.
Šut.
Lopta odlazi visoko preko gola.
Brazil postaje svjetski prvak.
Ta slika — Baggio kako stoji sam na centru terena dok Brazil slavi — postala je jedna od najpoznatijih fotografija u historiji sporta.
Heroj uprkos promašaju
Paradoks Baggiove karijere je u tome što ga taj promašaj nikada nije definisao.
Navijači su znali jednu stvar:
da bez njega Italija ne bi ni bila u tom finalu.
Tokom tog prvenstva Baggio je zabio ključne golove protiv:
- Nigerije
- Španije
- Bugarske
I praktično nosio reprezentaciju kroz nokaut fazu.
Fudbaler koji je igrao s bolom
Manje poznata činjenica je da je Baggio veći dio karijere igrao sa ozbiljnim povredama koljena.
Operacije su mu gotovo uništile karijeru već kao tinejdžeru.
Ali on se uvijek vraćao.
I upravo ta kombinacija talenta i ranjivosti učinila ga je još većim simbolom italijanskog fudbala.
Baggio i filozofija igre
Za razliku od mnogih zvijezda, Baggio nikada nije bio opsjednut slavom.
Bio je poznat po povučenosti i duhovnosti.
Kasnije je prihvatio budizam, a često je govorio da mu je fudbal način izražavanja, a ne samo sport.
Za njega igra nije bila samo taktika.
Bila je umjetnost.
Zašto ga navijači i dalje vole
Roberto Baggio nikada nije imao savršenu karijeru.
Ali upravo zbog toga je ostao tako voljen.
Bio je genij koji je znao da pogriješi.
Heroj koji je znao izgubiti.
I fudbaler koji je pokazao da ponekad jedan promašaj može biti jednako legendaran kao i hiljadu golova.
