U zemlji gdje:
- ljudi računaju marke do kraja mjeseca
- penzije kasne
- plate nestaju brže nego struja kad padne kiša
Općina Stari Grad odlučuje:
kupiti olovku od 650 KM
Jer, logično.
Nije to obična olovka
Ne, ne.
To je:
“proizvod od plemenitih metala”
Drugim riječima:
ne pišeš njom — nego vladaš
Antiportal moment: dokumenti se očigledno bolje potpisuju kad je tinta skupa
Jer svi znamo:
zakon vrijedi više ako je potpisan skupom olovkom
Možda čak:
odluke postanu pametnije
budžet se sam uravnoteži
rupa u cesti se zatvori iz poštovanja prema olovci
Direktni sporazum — jer ko će se natezati za olovku
Naravno:
direktni sporazum
Jer zamisli:
tender za olovku
Ne ide to.
Ovo je ozbiljna stvar.
Izjava koja je ubila sve
“Olovke kupujem sam sebi… ne mogu putovati kroz vrijeme.”
Tačno.
Ne mogu.
Ali očigledno mogu:
putovati kroz budžet
I to bez problema.
Antiportal moment 2: problem nije olovka — problem je što ovo nije vijest
Da je ovo:
izolovan slučaj
Smijali bismo se i išli dalje.
Ali nije.
Ovo je:
simptom
Realnost BiH u jednoj slici
S jedne strane:
građanin koji bira između računa i hrane
S druge strane:
olovka od 650 KM
I svi se prave:
da je to normalno
Zanatska, ručna, jedinstvena…
Naravno da jeste.
Svaka je:
unikat
Ali i ova situacija je:
unikatna glupost
Antiportal moment 3: možda smo mi problem
Jer:
niko više nije ni iznenađen
Nema šoka.
Nema reakcije.
Samo:
“aha, još jedna”
Konačno
Olovka od 650 KM neće promijeniti državu.
Ali pokazuje:
gdje smo
I koliko smo se:
navikli na apsurd
Ako išta, barem znamo jedno:
neko će potpisati sljedeću “genijalnu odluku” sa stilom
I to je valjda najvažnije.
