Dok javnost danima prati “oštre poruke”, “historijske uvrede” i “nikad veće političke sukobe”, realnost je daleko jednostavnija.
Milorad Dodik i Dragan Čović se ponovo sastaju.
I to je, zapravo, jedina vijest koja je bitna.
Sukob koji nikad ne traje
Godinama već postoji obrazac.
U javnosti:
– teške riječi
– nacionalne teme
– podsjećanja na prošlost
U praksi:
– stabilan savez
– koordinisane odluke
– precizna podjela političkog prostora
Svađe su glasne.
Dogovori su tihi.
I upravo zato funkcionišu.
Savezništvo koje ne puca
Teško je povjerovati da bi priče o “ustašama”, “zločinima” i historijskim narativima mogle ozbiljno poljuljati odnos koji godinama funkcioniše gotovo besprijekorno kada su u pitanju ključne odluke u Bosni i Hercegovini.
Jer taj odnos nikada nije bio zasnovan na retorici.
Nego na interesu.
A interes ne poznaje emociju.
Predstava za publiku
Posljednje “varnice” između SNSD-a i HDZ-a izgledale su kao sukob.
Ali nisu imale jednu ključnu stvar:
Posljedicu.
Ni jedna odluka nije promijenjena.
Ni jedan odnos nije prekinut.
Ni jedan proces nije zaustavljen.
Što znači samo jedno:
Predstava je bila namijenjena publici.
I publika je, kao i mnogo puta do sada, gledala.
Država između dvije realnosti
Problem ove priče nije u tome što se političari sastaju.
To je njihov posao.
Problem je što postoji dvostruka realnost:
Jedna za javnost.
Druga za donošenje odluka.
U prvoj se govori o sukobima.
U drugoj se oni ne dešavaju.
I dok god ta razlika postoji, svaka nova “kriza” izgleda poznato.
Jer već jeste viđena.
Zaključak koji se ponavlja
Današnji sastanak u Banjoj Luci neće promijeniti odnos između SNSD-a i HDZ-a.
On će ga potvrditi.
Kao i svi prethodni.
Jer u politici Bosne i Hercegovine, najstabilnije stvari nisu institucije.
Nego savezi koji se nikada javno ne nazivaju onim što jesu.
