Ako je istorija filma jedna duga, monotona ulica, onda je 1994. godine Quentin Tarantino tom ulicom prošao u nabrijanom kabrioletu, s prtljažnikom punim droge, pop-kulture i nelinearnog haosa, i usput pregazio sve što smo mislili da znamo o režiji. Pulp Fiction nije samo film. To je kulturni udar. To je trenutak kada je “šund” (pulp) postao visoka umjetnost.
Recept iz pakla: Radnja koja ne priznaje sat
Tarantino je uzeo tri otrcane krimi-priče — bokserski meč koji je namješten, ubice koji idu na posao i sastanak sa šefovom ženom — i isjekao ih na komade, pa ih sastavio onako kako bi to uradio ludi genije.
Gledaš film i u jednom trenutku lik je mrtav, a u sljedećem sjedi u restoranu i raspravlja o tome da li je slanina “prljava životinja”. Ta nelinearnost nam je poručila: “Vrijeme ne postoji, postoji samo trenutak u kojem se nalaziš.”
Likovi: Bogovi dijaloga i loših odluka
Niko ne piše likove kao Tarantino. Ovdje ubice ne pričaju o kalibrima metaka, nego o tome kako se zove Quarter Pounder u Parizu (“Royale with Cheese”).
- Vincent Vega (John Travolta): Čovjek koji je vratio Travoltu iz mrtvih. Vincent je cool, spor, drogiran i pleše twist kao da mu život zavisi od toga.
- Jules Winnfield (Samuel L. Jackson): Njegov monolog iz Ezekijela 25:17 nije biblijski citat, to je zvučni zid. On je ubica koji usred doručka doživi prosvjetljenje i odluči da “hoda zemljom”.
- Mia Wallace (Uma Thurman): Žena-misterija. Njen ples, njeno predoziranje i ona crna perika postali su vizuelni kôd devedesetih.
- Butch Coolidge (Bruce Willis): Bokser koji odbija da padne. Njegova priča sa zlatnim satom je najbizarnija oda porodičnom nasljeđu ikada snimljena.
Najjače izjave (One koje se tetoviraju na mozak)
Pulp Fiction se ne gleda, on se citira.
“The path of the righteous man is beset on all sides by the inequities of the selfish and the tyranny of evil men…” – Jules, prije nego što “oslobodi” nečiju dušu.
“Zed's dead, baby. Zed's dead.” – Butch, dok objašnjava situaciju sa motorom.
“I'm gonna get medieval on your ass.” – Marsellus Wallace, obećavajući “srednjovjekovni” tretman svojim neprijateljima.
“Don't you hate that? Uncomfortable silences.” – Mia Wallace, pogađajući suštinu ljudske interakcije.
Uticaj: Od videotekara do kralja Hollywooda
Tarantino je ovim filmom dokazao da ne moraš završiti prestižne škole da bi bio genije — dovoljno je da pogledaš 10.000 filmova u videoteci u kojoj radiš. Pulp Fiction je promijenio način na koji se pišu dijalozi. Odjednom, svi su željeli da njihovi likovi pričaju o nebitnim stvarima 10 minuta prije nego što izvade pištolj.
Donio je estetiku nasilja koja je istovremeno brutalna i urnebesna. Donio je soundtrack koji je vratio surf-rock u modu. Ali najviše od svega, donio je slobodu.
