Godinama je Bosna i Hercegovina živjela u specifičnoj političkoj realnosti.
Formalno:
👉 suverena država
Suštinski:
👉 zemlja pod stalnim međunarodnim nadzorom
I sada se otvara pitanje koje je godinama bilo gurnuto u stranu:
👉 šta kada taj nadzor oslabi?
Odlazak čovjeka koji je simbol sistema
Christian Schmidt nikada nije bio samo pojedinac.
Bio je simbol:
👉 međunarodnog utjecaja
👉 Dejtonske arhitekture
👉 ideje da BiH još uvijek treba “supervizora”
Njegov mogući odlazak nakon sukoba sa dijelovima američke politike i novih geopolitičkih interesa otvara mnogo veću priču od same funkcije.
Pravo pitanje nije Schmidt
Nego:
👉 postoji li BiH politički sistem sposoban da funkcioniše bez međunarodnog tutorstva?
Jer realnost posljednjih 25 godina pokazuje:
👉 domaće elite rijetko postižu konsenzus same
👉 blokade su postale normalne
👉 međunarodni pritisak često je bio jedini mehanizam pokretanja sistema
Nova Amerika: manje politika, više biznis
Najzanimljiviji dio cijele priče možda je upravo promjena američkog pristupa.
Nekada:
👉 stabilnost
👉 demokratizacija
👉 institucije
Danas sve više:
👉 investicije
👉 energetika
👉 kapital
U tekstovima stranih medija već se spominju poslovni interesi firmi povezanih s krugovima oko Donald Trump i potencijalni utjecaj na odnose prema BiH.
Drugim riječima:
👉 Balkan više nije prioritet zbog ideologije
👉 nego zbog projekata
Šta ostaje BiH
Ako međunarodni nadzor oslabi, BiH će prvi put morati odgovoriti na pitanje:
👉 može li sama održavati vlastiti politički balans?
I tu dolazimo do problema.
Jer zemlja:
👉 nema stabilan unutrašnji konsenzus
👉 nema zajedničku viziju budućnosti
👉 nema funkcionalan politički sistem bez blokada
Tri moguća scenarija
1. Status quo
Sve ostaje isto, samo sa manje međunarodnog autoriteta.
2. Jačanje unutrašnjih sukoba
Bez spoljnog pritiska, političke tenzije rastu.
3. Pragmatični dogovor
Političke elite konačno shvate da više nema “spasioca izvana”.
Treći scenarij je najzdraviji.
I vjerovatno najteži.
Evropa također gubi fokus
Evropska unija danas ima:
👉 Ukrajinu
👉 energetsku krizu
👉 unutrašnje podjele
👉 rast desnice širom kontinenta
BiH više nije centralna tema Evrope.
I to je promjena koju domaća politika još uvijek ne razumije.
Najveća opasnost
Najveća opasnost nije raspad.
Nego:
👉 produžena paraliza
Država koja formalno postoji, ali:
👉 ne donosi odluke
👉 ne razvija ekonomiju
👉 ne koristi vlastite potencijale
I mnogi bi rekli da BiH već godinama živi upravo u tom stanju.
Zaključak
Odlazak Schmidta ne bi bio kraj Bosne i Hercegovine.
Ali bi mogao biti kraj jedne ere.
Ere u kojoj je uvijek postojao neko izvana:
👉 da presiječe
👉 da nametne
👉 da stabilizuje
A pravo pitanje tek dolazi:
👉 šta kada prvi put više ne bude nikoga?
