Postoji jedno pitanje staro više od dvije hiljade godina koje je i danas neugodno aktuelno. Toliko neugodno da ga moderne tehnologije pokušavaju zaobići, a ne riješiti.
Zove se Brod Tezeja.
Paradoks koji ne stari
Priča dolazi iz antičke Grčke. Brod heroja Tezeja čuvao se u luci kao spomenik. Kako su godine prolazile, daske su trulile i bile zamjenjivane – jednu po jednu.
Na kraju, nijedna originalna daska nije ostala.
Pitanje je jednostavno, ali otrovno:
Da li je to i dalje isti brod?
Ako kažeš da – identitet ne zavisi od materije.
Ako kažeš ne – kada je prestao biti isti? Kod koje daske?
Zašto je ovo danas važnije nego ikad
U antičko doba to je bila filozofija.
Danas je to tehnologija, medicina i identitet.
Razmisli:
- Sve ćelije u tvom tijelu se zamijene svakih nekoliko godina
- Sjećanja blijede, ličnost se mijenja
- Mozak fizički mijenja svoje neuronske veze
Pa ipak – ti kažeš: ja sam isti ja.
Ali jesi li?
Digitalni Tezej: šta ako kopiramo um?
U doba AI-ja i neurotehnologije, paradoks se vraća s novim zubima.
Ako:
- skeniramo mozak
- kopiramo sve neuronske veze
- prenesemo ih u digitalni sistem
Je li to ti?
Ili samo savršena kopija koja misli da jeste?
Ako original umre, a kopija nastavi –
da li si ti preživio ili samo iluzija?
Identitet možda nije stvar, nego proces
Sve više filozofa i neuroznanstvenika danas naginje ideji da identitet nije „objekat“, nego tok.
Ne nešto što imaš, nego nešto što se stalno događa.
Kao plamen:
- stalno se mijenja
- nema istu materiju
- ali ima kontinuitet
Možda zato osjećamo strah od:
- gubitka pamćenja
- umjetne inteligencije
- kloniranja
- digitalnog „besmrtnog ja“
Jer ako identitet nije fiksan – onda ni mi nismo.
Zašto nas ovo zapravo muči
Ovo nije akademsko pitanje.
Ovo je pitanje smrtnosti, samo pametnije upakovano.
Jer ako ne znamo:
- šta nas čini nama
- gdje prestajemo
- šta se može zamijeniti, a šta ne
onda ne znamo ni:
- šta znači preživjeti
- šta znači nestati
- ni da li je „nastavak“ zaista nastavak
Možda, kao i kod Fermi paradoksa,
problem nije u odgovoru.
Problem je što pitanje dira tačno tamo gdje nemamo čvrsto tlo.
I zato nas ne pušta.
