Na današnji dan, 22. novembra 2020. godine, regionalna umjetnička scena izgubila je jednog od svojih najvećih sinova Mustafu Nadarevića, čovjeka čija je genijalnost blistala kako na daskama koje život znače, tako i pred filmskim kamerama. Njegova karijera oblikovana je dubokom posvećenošću, a njegova prisutnost na sceni uvijek je garantovala izuzetnost.
Profesionalni put Nadarevića bio je neraskidivo vezan za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, gdje je desetljećima bio prvak drame i ostvario više stotina pozorišnih uloga, od klasičnih do modernih djela. Posebno je briljirao u djelima Miroslava Krleže, a njegova interpretacija Leona Glembaja ostala je zlatnim slovima upisana u istoriju teatra.
Ipak, široku, gotovo neopisivu popularnost stekao je na filmu i televiziji. Sarađujući s najvećim redateljima regije, dokazao je svoju psihološku dubinu u nizu filmova koji su obilježili jugoslavensku i postjugoslavensku kinematografiju. Priznanje filmske kritike stekao je ulogom Zijaha u filmu “Otac na službenom putu” (1985) Emira Kusturice, koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu. Kritika ga je slavila i za uloge u filmovima poput “Miris dunja” (1982), “Već viđeno” i “Glembajevi” (gdje je igrao Leona). Takođe je dokazao svoj glumački raspon u filmskim hitovima kao što su “Kuduz”, “Gluvi barut”, “Gori vatra” i “Ničija zemlja” te mnogim drugim.
Uprkos ovim velikim dramskim ulogama, Mustafa Nadarević postao je ikona zahvaljujući televiziji. Uloga Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan” lansirala ga je u legendu, pretvarajući ga u simbol regionalnog humora.
Kroz život i rad, Nadarević je često dijelio i mudre uvide o glumi i životu. Jednom je prilikom izjavio:
“Ja sam bio sve te uloge, od Leona Glembaja do Izeta. Ali najviše sam bio Mustafa Nadarević, obični čovjek koji je samo imao sreću raditi ono što voli”.
Posebno je isticao važnost smijeha, govoreći da je “Izet bio dar, pokazatelj da ljudima treba smijeha, pogotovo u ovim teškim vremenima”. Njegove riječi da je gluma “život u kojem se stalno preispituješ i neprestano učiš” najbolje odslikavaju predanost kojom je pristupao svakom projektu.
Odlaskom Mustafe Nadarevića, ostalo je veliko naslijeđe, vječni spomen na genija čije će uloge trajno živjeti.
