Na prvi pogled, Balkan danas izgleda mirnije nego 1990-ih: nema otvorenih sukoba, granice su stabilne, a ekonomije — iako krhke — održavaju minimalnu funkcionalnost. Ipak, ispod površine se odvija proces koji regionalne diplomate već godinama tiho nazivaju “tihi povratak militarizacije”.
Srbija i Hrvatska, dvije najveće države bivše Jugoslavije, ubrzano moderniziraju svoje oružane snage: kupuju borbene avione, oklopna vozila, dronove, raketne sisteme i opremu koja se nerijetko nalazi isključivo u arsenalu zemalja srednje vojne moći. Obje države opravdavaju to “modernizacijom u skladu sa evropskim trendovima”. Međutim, kad se pogleda dinamika, obim i politički narativ koji prati ovo naoružavanje, pojavljuje se sasvim drugačija — i zabrinjavajuća — slika.
A u samom središtu tog kruga napetosti stoji Bosna i Hercegovina: politički fragmentirana, institucionalno zakočena i pod neprekidnim pritiskom vanjskih i unutrašnjih aktera, BiH postaje najranjivija geopolitička tačka regiona u trenutku kada se globalni svijet lomi između novih blokova.
Trka u naoružavanju: Srbija i Hrvatska kao paralelni univerzumi
Iako formalno nisu u konfliktu, Srbija i Hrvatska već deset godina vode ono što analitičari nazivaju “asimetrična utrka za status regionalne sile”. Dok Hrvatska modernizaciju provodi kroz NATO standarde, Srbija se oslanja na širok spektar partnera — EU, SAD, Turska, ali i Rusija i Kina.
Jedan evropski sigurnosni analitičar nedavno je izjavio:
“Na Balkanu ne postoji rat, ali postoji sve što bi se u teoriji moglo nazvati preduslovima za strateški balans moći. A gdje postoji balans moći, postoji i mogućnost njegovog narušavanja.”
Hrvatska ulaže u sofisticirane zapadne sisteme, poput borbenih aviona visokog dometa i NATO-kompatibilne opreme.
Srbija, s druge strane, gradi hibridni arsenal: zapadni helikopteri, ruski PVO sistemi, kineske dron-tehnologije, te opsežna domaća industrija naoružanja.
Zajednički imenitelj ovih politika je isti:
projekcija moći prema unutrašnjem i vanjskom auditoriju.
Nasilje ne mora biti namjera — ponekad je dovoljna i percepcija.
Balkan je osvijetljen reflektorima globalnih sila
Situacija bi možda bila stabilnija da je Balkan izolovani sistem. Međutim, region se nalazi na sjecištu interesa tri velika bloka:
- SAD i EU – kojima je stabilnost Balkana ključna radi šire evropske bezbjednosti.
- Rusije – kojoj je svaki nivo nestabilnosti u Evropi geopolitički kapital.
- Kine – koja već sada posjeduje infrastrukturu, investicije i tehnološke veze u Srbiji i BiH.
Jedan NATO zvaničnik, u kratkoj analizi koju je dao jednom evropskom institutu, opisao je regiju ovako:
“Balkan nije prioritet broj jedan, ali jeste regija koja bi, ako nešto krene po zlu, mogla eksplodirati brže nego što bi veliki sistemi reagovali.”
To je realnost koju međunarodne institucije ne mogu ignorirati — a najkrhkija tačka tog sistema je Bosna i Hercegovina.
Bosna i Hercegovina: Politički vakuum koji traje trideset godina
Dok se u susjedstvu kupuje savremeno oružje, Bosna i Hercegovina se bori sa osnovnim stvarima: budžetima, blokadama, političkim ucjenama, paralelnim strukturama, nedovršenim reformama i potpunim odsustvom strateške vizije.
U BiH se ne vodi trka u naoružavanju — vodi se trka u blokadi.
Država je vojno jedina koja ne modernizira armiju, ne kupuje ozbiljniju opremu i ne ulaže u sigurnosnu infrastrukturu, iako se nalazi u okruženju koje se ubrzano rearmira. Umjesto racionalne strategije, svaka komponenta vlasti vodi svoje male političke ratove, dok međunarodna zajednica održava minimum stabilnosti administrativnim instrumentima.
Jedan anonimni diplomata iz EUFOR-a nedavno je rekao:
“Najveći problem BiH nije oružje koje nema. Najveći problem je politička arhitektura koja ne može odgovoriti ni na elementarne sigurnosne izazove.”
Drugim riječima: kriza BiH nije vojna. To je kriza nefunkcionalnosti.
Zašto je BiH “geopolitička bomba”?
Postoje najmanje četiri razloga:
1. Politička fragmentacija
Tri politička narativa, tri pogleda na državu, tri “političke istine”, i nijedna institucija dovoljno jaka da nadvlada sabotažu.
2. Vanjski uticaji
- Zapad želi stabilnost.
- Rusija želi blokadu.
- Kina želi infrastrukturni prostor.
- Turska traži politički i ekonomski utjecaj.
BiH se nalazi u epicentru preklapanja.
3. Bezbjednosna ranjivost
Dok Hrvatska i Srbija razvijaju modernu vojnu tehnologiju, BiH ima:
- zastarjelu opremu,
- minimalna ulaganja,
- nejasnu strategiju,
- političko osporavanje državnih institucija.
4. Globalni kontekst
Rat u Ukrajini, sukobi u Gazi, destabilizacije u Africi i sve slabije transatlantske veze stvaraju ambijent u kojem svaka lokalna kriza može postati dio mnogo većeg problema.
Retorika 2020-ih je opasno poznata
“Zveckanje oružjem” na Balkanu nikada nije samo retorika.
To je uvijek bio način da se pokaže status, moć i ambicija.
Problem je što se danas sve to dešava u vremenu:
- visoke polarizacije,
- globalne neizvjesnosti,
- slabljenja međunarodnih mehanizama,
- rasta ekstremnih političkih opcija,
- informacijskog rata na društvenim mrežama.
Drugim riječima, Balkan je ušao u period “savršene geopolitičke oluje”.
Jedan sigurnosni stručnjak iz regiona to je opisao ovako:
“Svi se prave da je mir stabilan. Ali mir na Balkanu nije stabilan — on je samo zamrznut.”
Odgovor je neugodan, ali tačan:
1. Internacionalni zamor
Nakon 30 godina, Zapad nema političke ni društvene energije za nova ulaganja.
2. Lokalne elite imaju koristi od haosa
Kad sistem ne funkcioniše, odgovornost se lako skriva.
3. Nato i EU vjeruju da je ‘status quo’ dovoljno dobar
Sve dok nema konflikta — sve je “pod kontrolom”.
4. Balkan je sporedna tema globalnih sila
U poređenju sa Pacifikom, Afrikom i Istočnom Evropom, Balkan ne izgleda kao globalni prioritet… sve dok ne bude prekasno.
Postoje tri scenarija:
1. Kontrolisana stabilnost
Najoptimističniji — nastavak sadašnjeg stanja uz pojačanu ulogu međunarodne zajednice.
2. Politički lom u BiH
Ne nužno rat, već ozbiljna institucionalna kriza koja bi zahtijevala intervenciju EU i NATO-a.
3. Regionalna napetost koja preliva u BiH
Najrealniji rizik: sukob interesa Srbije i Hrvatske, geopolitičko nadmetanje velikih sila ili incident koji otvara “pitanje BiH”.
Balkan je preblizu globalnim tenzijama da bi bio prepušten sam sebi
Srbija i Hrvatska mogu se naoružavati do zuba i i dalje ostati u miru — jer to rade unutar šire strategije pozicioniranja u evropskom sistemu.
Ali Bosna i Hercegovina nema luksuz da bude dio bilo kakvog “regionalnog balansa moći”. Ona je državno i institucionalno preslaba da apsorbira talase koji dolaze izvana.
I zato analitičari često ponavljaju:
“Kriza Balkana nikada ne počne na Balkanu. Ali se uvijek prelije ovdje prva.”
Ovo nije pesimizam.
Ovo je opomena.
Ili će se region suočiti sa stvarnošću da se geopolitička ploča ponovo pomjera — ili će se probuditi kad bude kasno.
