Bosna i Hercegovina nije propala država. To je mnogo gore.
Bosna i Hercegovina je namjerno zadržana u stanju trajne nedovršenosti.
Već tri decenije BiH ne živi u krizi – ona jeste kriza. Stabilna, kontrolisana, mjerena kriza. Dovoljno ozbiljna da se njome stalno bave međunarodni akteri, ali nikada toliko opasna da se mora riješiti. U geopolitici, to ima ime: buffer zona.
Šta je buffer zona?
Buffer zona nije saveznik.
Nije neprijatelj.
Nije ni država u punom smislu riječi.
To je prostor koji postoji da bi apsorbovao tenzije drugih.
Mjesto gdje se sudaraju interesi, ali se ne rješavaju.
Područje koje mora biti dovoljno slabo da se ne otme kontroli – ali dovoljno stabilno da ne eksplodira.
Bosna i Hercegovina savršeno odgovara tom opisu.
Svi imaju interes. Niko nema plan.
Evropska unija
EU želi mir, ali ne želi odgovornost.
BiH je za Brisel “projekat upravljanja”, ne projekat razvoja.
Status quo je idealan:
- nema rata
- nema punopravnog članstva
- nema preuzimanja finansijskog i političkog tereta
Bosna je stalno “na putu”, ali nikad na cilju.
Sjedinjene Američke Države
SAD žele kontrolu, ne državu.
Njihova logika je jednostavna:
- spriječiti ruski utjecaj
- držati regiju pod nadzorom
- ne dozvoliti da Balkan postane novi sigurnosni problem
Demokratija u BiH je sekundarna stvar. Stabilnost je jedina valuta.
Rusija
Rusija ne mora pobijediti. Dovoljno je da kvari.
Podrška Dodiku, blokade institucija, stalno dovođenje u pitanje suvereniteta – sve to služi jednoj svrsi: pokazati Zapadu da BiH nikada neće biti “završena priča”.
Regionalni akteri
Srbija i Hrvatska nemaju interes u funkcionalnoj BiH.
Imaju interes u utjecaju.
- Srbija kroz Republiku Srpsku
- Hrvatska kroz permanentno pitanje “legitimnog predstavljanja”
Ni jedni ni drugi ne žele raspad – ali žele kontrolisanu slabost.
Lokalni izvođači radova
Nijedan vanjski plan ne bi funkcionisao bez domaćih igrača.
Milorad Dodik
Dodik nije separatista iz ideologije.
On je menadžer nestabilnosti.
Svaki njegov korak ka secesiji ima granicu – onu koju mu dozvole međunarodni faktori. Prijeti, testira, povlači se, ponavlja. Savršeno.
Dragan Čović
Čović ne viče. On čeka.
Njegova politika nije buka nego erozija:
- sporo potkopavanje institucija
- stalno vraćanje na “neriješena pitanja”
- igra na umor, ne na konflikt
Bošnjačka politička scena
Fragmentisana, reaktivna, bez dugoročnog plana.
Umjesto strategije – reakcije.
Umjesto državne vizije – dnevnopolitičke svađe.
Umjesto konsenzusa – beskrajni unutrašnji ratovi.
Zašto BiH ne smije ustati?
Jer bi funkcionalna Bosna i Hercegovina bila presedan.
- Presedan da multietnička država može funkcionisati
- Presedan da ratni poredak nije vječan
- Presedan da međunarodni protektorat može završiti
To je opasno. Ne za BiH – nego za logiku kojom se upravlja kriznim zonama širom svijeta.
Život u permanentnoj “privremenosti”
Građani BiH žive u stanju koje se može opisati samo jednom riječju: čekanje.
- čekanje reformi
- čekanje investicija
- čekanje pravde
- čekanje “boljih vremena”
Ali ta vremena nikad ne dolaze, jer nisu planirana.
Bosna nije zapela slučajno.
Ona je parkirana.
Najopasnija iluzija
Najveća laž nije da će BiH nestati.
Najveća laž je da će se sama popraviti.
U buffer zoni se ne dešavaju čuda.
Dešava se samo sporo trošenje – ljudi, nade, energije.
Bosna i Hercegovina danas ne umire naglo.
Ona se troši tiho.
I to je, za mnoge van nje – savršeno prihvatljivo stanje.
