Vazduh je mirisao na ozon i paljevinu, a slaba, plavičasta svjetlost titrala je na staklenim cijevima. Nalazili smo se u nečemu što je ličilo
Nisam nikad tražio da budem sretan. Samo da budem slobodan. (Franz Kafka) Praški sumrak spuštao se kao stara, teška zavjesa. Ulične lampe treperile su
Sarajevo je bilo uvučeno u hladan, prohladan oktobar, a naselje Dobrinja, naizgled obično i uspavano, skrivalo je mali bar, Lounge RibicE. U tom baru
Razgovor sa Stefanom Simićem, pjesnikom i sociologom, čije riječi nikad ne lutaju prazne, nije klasičan intervju. Više je to susret u tišini, razgovor između
Kiša je sipala kao loše, previše ohlađeno vino – ono koje grize jezik poput zaboravljenog grijeha, ostavljajući metalni okus krvi i tuge na nebu,
Postoji nešto u tim šumama života – one se ne zgušnjavaju, samo se šire, poput dima iz vatre koji prelazi s jedne generacije na
Prije nego što su podmorske kamere postale uobičajena stvar, a ekološka svijest globalna, postojao je jedan čovjek čija nas je radoznalost natjerala da spustimo
Ginisova knjiga rekorda (Guinness World Records) je riznica nevjerovatnih ljudskih postignuća, ali i najbizarnijih opsesija. Od grandiozne snage do epske štednje i neobičnih apetita,
Deja Vu? Čuli ste za to naravno. Malo je subjektivnih iskustava tako univerzalno rasprostranjeno, a istovremeno tako duboko zagonetno, kao déjà vu (izgovara se
Ljudska lobanja za koju se vjeruje da je starija od milion godina mogla bi iz temelja izmijeniti naše razumijevanje evolucije čovjeka. Vodeći naučnici doživjeli