Danas su me pitali šta mislim o Davosu. Ne šta znam, nego šta mislim. Kao da se na visini Alpa misli drugačije formiraju. Kao
Sarajevo nije grad koji se može svesti na jednu rečenicu. On je istovremenost. Mjesto gdje se vrijeme ne kreće pravolinijski, nego slojevito — kao
Bihać nije grad koji se pamti po titulama. Pamti se po izdržljivosti.Nije bio centar carstva.Nije bio simbol kulture.Bio je — linija. I linije se
Danas su mi rekli da bih trebao šutjeti. Ne zato što sam rekao nešto pogrešno, nego zato što sam rekao nešto uopšte. U danima
Tuzla je rijedak primjer grada koji nikada nije tražio da mu se dive.Nije se nudio kao mit.Nije se pretvarao u razglednicu.Nije gradio identitet na
Travnik je jedan od rijetkih bosanskohercegovačkih gradova koji ne pati za pažnjom. A ima pravo da je traži. Bio je vezirski grad.Bio je politički
Danas su mi rekli da sam opasan. Ne zato što nešto radim, nego zato što postojim. Jedna objava. Jedan caps lock. Jedna moralna panika
Sarajevo je jedan od rijetkih gradova u Evropi gdje vrijeme ne teče linearno. Ovdje se slojevi historije ne smjenjuju – oni stoje jedni pored
Tuzla nikada nije bila hladan grad.To je česta greška onih koji dođu, ostanu kratko i zaključe površno. Tuzlaci nisu hladni.Oni su istrošeni unaprijed. Postoji
Danas niko nije tražio objašnjenje. Nije bilo potrebe da se nešto brani, opravdava ili dodatno pojašnjava. Pitanja su bila kratka, odgovori dovoljni, a tišina