Kada Evropska unija ne uspije donijeti političku odluku, ona gotovo uvijek donese finansijsku. Kredit postaje zamjena za strategiju, a dug alat upravljanja krizom. Najnoviji dogovor o 90 milijardi eura kredita Ukrajini još je jedan primjer tog obrasca – tiho prihvaćenog, institucionalno uglađenog i dugoročno opasnog.
Pomoć je obećana.
Odgovornost je odgođena.
Dug je zabilježen.
Zašto krediti, a ne ruski novac
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao je EU da iskoristi oko 200 milijardi eura zamrznute ruske imovine. Taj novac postoji, blokiran je i politički opravdan ratom. Ipak, Evropska unija nije uspjela postići dogovor.
Razlog nije pravna nemogućnost, nego politički strah. Belgija, gdje se nalazi najveći dio sredstava, tražila je garancije o podjeli odgovornosti. Druge države nisu bile spremne preuzeti rizik. Presedan je opasniji od duga.
Dug se može refinansirati.
Presedan se pamti.
Zato je izabran “siguran” put: kredit iz zajedničkog budžeta. Novac ide, ali ne iz tuđe imovine – nego iz budućnosti države koja ga prima.
Dug kao nova definicija solidarnosti
Evropska unija sve rjeđe koristi riječ “pomoć”. Umjesto toga, koristi riječ “kredit”. Solidarnost se više ne mjeri moralnom obavezom, nego kamatnim stopama, rokovima otplate i fiskalnim projekcijama.
Ukrajina dobija sredstva za vojnu i ekonomsku stabilnost u naredne dvije godine. Ali istovremeno dobija i trajni finansijski teret koji neće nestati završetkom rata.
Rat prestaje.
Dug ostaje.
To nije izuzetak. To je model.
Korupcija nije prepreka – ona je nebitna
U cijelom dogovoru gotovo da nema ozbiljne rasprave o tome:
- gdje će novac završiti
- kako će se kontrolisati
- šta ako nestane
Evropsku uniju u ovom trenutku ne zanima efikasnost trošenja, nego urednost bilansa. Važno je da je dug upisan, da je procedura ispoštovana i da se odgovornost može razvući kroz institucije.
Korupcija nije prepreka ovom modelu jer nije njegov problem. Dug ne traži poštenje – traži servisiranje.
Ukrajina danas, drugi sutra
Ovaj mehanizam nije nov. Evropa ga je već testirala:
- u Grčkoj
- na Balkanu
- u zemljama juga EU
Države su spašene od kolapsa, ali su dugoročno ostale zarobljene. Ne politički, nego finansijski. Suverenitet se ne gubi ratom, nego obavezama.
Ukrajina se danas brani oružjem.
Sutra će se braniti budžetom.
Macronova rečenica kao pukotina
Dok se potpisuju krediti, francuski predsjednik Emmanuel Macron govori o “korisnosti ponovnog angažmana s Vladimirom Putinom”. Ta rečenica otkriva duboku kontradikciju evropske politike.
Rat se finansira dugom.
Mir se i dalje zamišlja kroz dijalog.
Ali dug ne poznaje diplomatiju. On ne pregovara, ne popušta i ne zaboravlja. On dolazi na naplatu bez obzira na ishod rata.
Evropa koja ne kolonizira, nego bilansira
Evropska unija ne pretvara države u kolonije. To bi bilo previše grubo, previše vidljivo. Ona ih pretvara u računovodstvene stavke – u projekte koji se prate, procjenjuju i nadziru kroz dug.
To je sofisticiran oblik moći. Bez tenkova. Bez upravnika. Bez zastava.
Samo sa brojevima.
U svijetu u kojem se krize ne rješavaju, nego finansiraju, dug postaje najtiši i najtrajniji oblik kontrole.
