U analima američkog kriminala, malo je slučajeva koji su izazvali takav moralni bijes i fascinaciju poput priče o Aileen Wuornos. Nazvana “Dama smrti” (Damsel of Death), ova serijska ubica upisana je u historiju kao jedna od najproblematičnijih osoba koje su ikada završile u redu osuđenih na smrt. Njen život, obilježen nezamislivom traumom i autodestrukcijom, kulminirao je smrtonosnim pohodom koji je odnio sedam života, a čija je tragična i jeziva priča ovjekovječena u filmu Monster (2003) s Charlize Theron.
Put urođene tame
Aileen Wuornos je rođena u siromaštvu i haosu, a njeno djetinjstvo je bilo parabola o zlostavljanju. Napustili su je roditelji u dobi od samo četiri godine, a njena trauma je eskalirala u adolescentnom dobu. Zatrudnjela je s 13 godina, a tokom odrastanja tvrdila je da je bila fizički i seksualno zlostavljana. Njena prijateljica iz djetinjstva, Dawn Botkins, potvrdila je da je Wuornos priznala da je postala serijski ubica zbog godina zlostavljanja, nakon čega se okrenula alkoholu.
Njen teror započeo je 1989. godine. Radeći kao seksualna radnica u saveznoj državi Florida, Wuornos je orobila, upucala i ukrala vozila svojih žrtava, muškaraca u dobi između 40 i 65 godina.
Priznanje, mržnja i apeli za smrt
Njen pohod je trajao 12 mjeseci, a okončan je hapšenjem i priznanjem u januaru 1991. godine. Iako je u početku tvrdila da je djelovala u samoodbrani, navodeći da je pucala u muškarce samo zato što su je pokušali silovati ili su je silovali, njen kasniji stav u sudnici bio je šokantan i pun čistog, destilovanog bijesa.
“Kriva sam koliko god mogu biti,” rekla je Wuornos u sudnici. “Želim da svijet zna da sam ubila te muškarce, hladna kao led. Mrzila sam ljude dugo vremena. Ja sam serijski ubica. Ubila sam ih hladnokrvno, stvarno odvratno.”
Tokom boravka u zatvoru, često je govorila o mržnji prema životu u redu osuđenih na smrt, moleći državu da je riješi patnje, opisujući odgađanje njene sudbine kao “rasipanje novca poreskih obveznika”.
“Nema svrhe da me poštede,” rekla je u julu 2001. godine. “Ja sam ubila te muškarce, opljačkala ih. I uradila bih to ponovo. Nema šanse da me zadržite u životu ili bilo šta slično, jer bih ponovo ubijala. Mržnja mi puzi kroz sistem.”
U konačnici, ozloglašenoj serijskoj ubici izrečeno je šest smrtnih kazni, dok je za sedmu žrtvu izbjegla optužnicu jer tijelo tog muškarca nikada nije pronađeno.
Hladna poruka s neba
Aileen Wuornos je pogubljena smrtonosnom injekcijom 9. oktobra 2002. godine. Ipak, njena posljednja izjava prije izvršenja kazne ostala je najjeziviji i najzagonetniji dio njene priče. Upitana želi li iznijeti završnu izjavu, 46-godišnjakinja je odgovorila:
“Željela bih samo reći da plovim sa stijenom, i da ću se vratiti, kao Dan nezavisnosti, s Isusom. 6. juni, kao u filmu. Veliki matični brod i sve, vratiću se, vratiću se.“
Ova kriptična referenca na naučno-fantastični film Dan nezavisnosti iz 1996. godine ostavila je mnoge zbunjene, a pravni tim i posmatrače dodatno uvjerila da Wuornos nije bila zdravog razuma u trenutku izvršenja kazne. Njen advokat, Raag Singhal, izjavio je da je vidio “jasne dokaze mentalne bolesti” kod ubice, dok ju je drugi član pravnog tima, Billy Nolas, opisao kao “najuznemirenijeg pojedinca” kojeg je ikada zastupao.
Zločin i kazna
| Kategorija | Značaj i Detalj | Kontekst |
| Pohod započeo | 1989. (trajao 12 mjeseci) | Zločini počinjeni na Floridi nad vozačima (40-65 godina). |
| Broj žrtava | 7 | Ubila sedam muškaraca (jednom nije pronađeno tijelo). |
| Zvanična kazna | Šest smrtnih presuda | Pogubljena je smrtonosnom injekcijom. |
| Datum pogubljenja | 9. oktobar 2002. | Deset godina nakon priznanja. |
| Glavni tvrđnja | Samoodbrana/Silovanje | Tvrdila da je ubijala u samoodbrani zbog zlostavljanja. |
| Završna izjava | “Vratiću se, s Isusom, kao Dan nezavisnosti.” | Jeziva referenca na naučnu fantastiku, dokaz mentalne nestabilnosti. |
| Medijsko naslijeđe | Film Monster (2003) | Oskarovska uloga Charlize Theron. |
Naslijeđe hladne mržnje
Novi dokumentarac, Aileen: Queen of the Serial Killers, bavi se ponovnim preispitivanjem njenih zločina skoro četiri decenije kasnije. Film istražuje okolnosti koje su oblikovale njen život i zločine, naglašavajući njeno traumatično djetinjstvo.
Priča o Aileen Wuornos ostaje mračni podsjetnik na to kako zlostavljanje i sistemska disfunkcija mogu stvoriti čudovište. Njen slučaj je složen; njena mržnja i nasilje bili su neupitni, ali je jednako neupitna i duboka trauma koja je definisala njen život. Njeno naslijeđe je hladan eho mržnje koja, čini se, nije nestala ni u trenutku njene smrti, već se, prema njenim riječima, vratila u nepoznati kosmos.
