Postoje datumi koji ne pripadaju samo kalendaru.
Pripadaju sjećanju.
Pripadaju savjesti.
Pripadaju historiji koju nijedno društvo ne bi smjelo zaboraviti.
Jedan od takvih datuma je 31. maj 1992. godine.
Dan koji će i ove godine u Prijedoru biti obilježen kao Dan bijelih traka.
Odluka koja je postala simbol progona
Na današnji dan prije 34 godine lokalne vlasti pod kontrolom bosanskih Srba putem radija su naredile nesrpskom stanovništvu da na svoje kuće istakne bijele čaršafe ili zastave, a prilikom kretanja gradom nosi bijele trake oko ruke.
Ta odluka ostala je zapamćena kao jedan od najprepoznatljivijih simbola sistematskog progona nesrpskog stanovništva u Prijedoru.
Mnogi historičari, aktivisti i organizacije za ljudska prava godinama upozoravaju da slike ljudi obilježenih bijelim trakama predstavljaju jedno od najpotresnijih svjedočanstava ratnih zločina počinjenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Hiljade ubijenih civila
Prema dostupnim podacima, na području Prijedora tokom rata ubijeno je 3.176 civila, uglavnom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Među njima bili su:
- muškarci
- žene
- starije osobe
- djeca
Više od tri decenije nakon rata, za više od 550 žrtava još uvijek se traga.
Mnoge porodice ni danas ne znaju gdje se nalaze posmrtni ostaci njihovih najmilijih.
Logori koji su šokirali svijet
Prijedor je tokom 1992. godine postao sinonim za neka od najzloglasnijih mjesta zatočenja u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Logori Omarska, Keraterm i Trnopolje ostali su trajno upisani u historiju ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije.
Fotografije iz Trnopolja, koje su obišle svijet, prvi put su međunarodnoj javnosti pokazale razmjere stradanja civila u Bosni i Hercegovini.
102 djece bez spomenika
Posebno bolna činjenica ostaje sudbina prijedorske djece.
Tokom rata ubijeno je 102 djece iz Prijedora.
Uprkos brojnim inicijativama građana, porodica žrtava i organizacija civilnog društva, grad ni nakon više od tri decenije nije dobio spomenik posvećen toj djeci.
Za mnoge porodice upravo je to jedna od najtežih rana koja još nije zaliječena.
Sjećanje kao obaveza
Dan bijelih traka nije samo dan tuge.
To je i dan upozorenja.
Podsjetnik na to koliko daleko mogu otići mržnja, diskriminacija i dehumanizacija kada se ljudima oduzmu osnovna prava i dostojanstvo.
Zbog toga se svake godine širom Bosne i Hercegovine, ali i u brojnim gradovima svijeta, obilježava ovaj datum.
Ne zbog prošlosti koju nije moguće promijeniti.
Nego zbog budućnosti koja ne smije dozvoliti da se takvi zločini ikada ponove.
Imena i brojke nisu samo statistika
Kada govorimo o Prijedoru, ne govorimo samo o historijskim činjenicama.
Ne govorimo samo o brojkama.
Iza svake od njih stajao je jedan život.
Jedna porodica.
Jedno djetinjstvo.
Jedan neostvareni san.
Zato 31. maj ostaje dan sjećanja na žrtve i podsjetnik da istina, pravda i dostojanstvo ne bi smjeli imati rok trajanja.
