Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović drži predavanje na varaždinskom Fakultetu organizacije i informatike (FOI). Tema, strogo u skladu s akademskim okruženjem, trebala bi biti digitalna transformacija ili možda kibernetička sigurnost. Međutim, Milanovićevo predavanje ubrzo skreće, jer se njegovo unutrašnje operativno jezgro (Milanović II) pokreće, s konstantnim bugom koji ga vraća na jednu, njemu jedino relevantnu, sistemsku grešku.
Z. M. I: … Dakle, vidite da je Europska unija, u svojoj biti, jedan sofisticirani mehanizam… A znate što nije sofisticirani mehanizam? Bosna i Hercegovina.
Z. M. II: A dobro, nisi li već rekao da BiH nije država? Nije li to u suprotnosti s tvojim predavanjem o organizaciji?
Z. M. I: Jesam! Ali mora opstati kao država. Samo da ja kažem kako. To je prosto… nekorektno, dirati u naše Hrvate. Znate, kao kad vam neko ukrade parkirno mjesto. Ali ovo nisu parkirna mjesta. Ovo su prava zajamčena Daytonom! Naprosto im ih kradu. Maltretiraju ih!… Dakle, kao što sam rekao, strateška strpljivost je ključna u geopolitici… Ali, znate šta nije geostrateški? BiH. To je geopolitički kaos u pidžami!
Z. M. II: Čekaj, nisi li ju jučer nazvao “nesrećnom ali dragom susjedom”?
Z. M. I: Naravno! I jest! Ali sada je nepodnošljiva! Oni tamo kradu prava! Maltretiraju moje Hrvate!
Z. M. II: A koja prava točno? Ona koja si prošle godine rekao da ne postoje?
Z.M. I: Sva! Prava na… na… ustavni položaj! I na fer predstavljenost! I na… da, na ono što im ja kažem da im treba!
Z. M. II: Genijalno. Kažeš im što trebaju htjeti.
Z. M. I: Upravo tako! To je dužnost susjeda! Tamo nemaš s kime što razgovarati. To je jedna trapava, traljava, nesposobno vođena kolonija na kojoj se iživljava šačica trećerazrednih birokrata!
Z. M. II: Ako je BiH kolonija, što je onda Hrvatska?
Z. M. I: Mi smo nadgledna stanica, kolega. Mi gledamo koloniju s više iskustva. I ne brinite se. Ja sam Predsjednik. I ja sam predsjednik i Hrvata u Bosni i Hercegovini! Koristit ću svaki instrument.
Z. M. II: I ponekad njihov problem.
Z. M. I: (Ignoriše ga) Koristio sam onaj moj srebrni metak kad sam blokirao Švedsku i Finsku, ne bi li nam udijelili mrvicu pravde oko Izbornog zakona.
Z. M. II: Što ako se metak odbije, šefe?
Z. M. I: E, zato sam ja pacifista. Pucam samo metaforama!
Z. M. II: A Hrvatska? Mi smo… što?
Z. M. I: Mi smo moralna nadzorna stanica. Mi gledamo s visine i kažemo: “E, ne bu vam to baš tak išlo”.
Z. M. II: A što ako se ljudi u BiH ne slažu s tvojim nadzorom?
Z. M. I: Onda nisu dovoljno promišljali! Zato ću ih ja gurnuti u Europsku uniju! Preko reda! Kroz šalter! Neka se malo iznenade!
Z. M. II: Jesi li pitao žele li? Ili je to kao da djecu pitaš žele li sladoled – naravno da žele, ali trebaš im ga dati! Eto, to je tvoja misija – približavaš im EU, ali samo ako se slažu s tvojim receptom.
Z. M. I: Upravo tako! To je dužnost susjeda – dati im prava, dati im budućnost, dati im… mene kao savjetnika.
Studentica: Gospodine predsjedniče, a što sa stranim investicijama u IT sektor u BiH? Možemo li…
Z. M. I: Ne, ne, ne! Prvo Ustav, pa onda IT! Redoslijed, mlada kolegice! Kao u programiranju – prvo deklarirati varijable, pa tek onda funkcije! Zar nisam u pravu? Prvo Dayton, pa onda cloud computing!
Z. M. II: A možda bi trebao prestati miješati operacijske sustave s ustavnim reformama…
Z. M. I: Što? Kažete da trebam konkretnije odgovore? E pa evo vam konkretno: Ja sam spoj! Spoj između Hrvatske, BiH i EU! I kad ja kažem da će netko ući u EU – ući će! Jer ja sam administrator! Imam sysadmin privilegije na cijeli Balkan!
Student (nesigurno): Gospodine predsjedniče, ali zar to nije malo… autoritarno?
Z. M. I: Znate što je najveća istina, kolega? Moja misija nije Bosnu i Hercegovinu spasiti. Moja misija je stalno govoriti da je spašavam. Jer, ako prestanem govoriti o BiH, onda se moram baviti onom dosadnom informatikom, ili još gore – problemima u Hrvatske. I znate što je najgore? Što se svi prave da ne razumiju moj kod! Kažem im jasno – prvo deklarirati hrvatske varijable, pa onda pokrenuti europske funkcije! To je osnovna sintaksa!
Z. M. II: Molim te, prestani koristiti IT pojmove za ustavne krize…
Z.M. I: A sada, ako me ispričate, moram ići. Čeka me hitni deploy novog političkog paketa za Bosnu!
(Korača prema vratima, okreće se još jednom.)
Z.M. I: I zapamtite! Dok god ima Hrvata kojima treba debugirati ustav, ja ću biti njihov glavni developer! Možda nemam clean code, ali imam clean savjest! A to, to je tek pravi, nefunkcionalni operativni sustav koji nijedan update ne može popraviti!
(Milanović I, u potpunoj tišini, shvata da je izgovorio najdublju istinu o sebi. Uzima fasciklu s natpisom Kibernetička sigurnost, udara se njom po čelu i izlazi, dok na ekranu Fakulteta ostaje samo jedan error kod: 403 Forbidden – Access Denied by President.)
Upozorenje: Tekst koji ste upravo pročitali sadrži visok nivo ironije i satire. Čitanje na vlastitu odgovornost.
