U Washingtonu ne postoji “prirodna pravda”.
Ne postoji automatsko razumijevanje, historijski dug, niti sentimentalna naklonost prema malim državama. Postoji samo interes – i sposobnost da se taj interes stalno i profesionalno komunicira.
Bosna i Hercegovina tu igru nikada nije naučila igrati.
Washington ne funkcioniše kao UN ili EU
Washington nije mjesto gdje se “čekaju pozivi”. To je političko tržište u kojem:
- lobisti svakodnevno razgovaraju s kongresmenima
- think-tankovi oblikuju narative
- mediji hrane političke agende
- donacije i utjecaj grade pristup
Ko nije prisutan – ne postoji.
Bosna i Hercegovina, u tom smislu, ne postoji.
Ambasada nije lobi
Jedna od najvećih zabluda bošnjačke politike – i šire, bh. politike uopće – jeste vjerovanje da ambasada može zamijeniti lobiranje.
Ne može.
Ambasade:
- održavaju formalne odnose
- prate protokol
- šalju izvještaje
Lobiranje:
- gradi lične veze
- utiče na zakonodavce
- oblikuje narativ prije nego što postane politika
BiH u Washingtonu ima ambasadu.
Nema lobističku infrastrukturu.
Drugi lobiraju. Mi objašnjavamo.
Dok politički akteri iz regiona:
- angažuju profesionalne lobističke kuće
- plaćaju bivše kongresmene i savjetnike
- investiraju u dugoročne odnose
Bosna i Hercegovina:
- šalje saopštenja
- drži moralne govore
- reaguje tek kad problem već eskalira
U Washingtonu se ne nagrađuje moralna pozicija.
Nagrađuje se konzistentnost i prisutnost.
Bošnjačka politika i iluzija “američke pravde”
Bošnjački politički vrh godinama njeguje uvjerenje da će “Amerika, kad vidi šta se dešava, reagovati”.
To je opasna iluzija.
Amerika ne “vidi” – Amerika čuje.
A čuje samo one koji su:
- stalno prisutni
- umreženi
- korisni
Ako ne govoriš američkim političkim jezikom interesa, sigurnosti, energije, tržišta i stabilnosti – nisi na radaru.
Zašto je Kosovo pozvano, a BiH nije?
Primjeri su brutalno jasni.
Kosovo:
- ima snažan i dugogodišnji lobi u SAD-u
- njeguje lične odnose s kongresmenima
- stalno investira u narativ
Bosna i Hercegovina:
- oslanja se na “dobru volju”
- nema prepoznatljive zagovornike
- nema kontinuitet
U Washingtonu to nije nepravda.
To je posljedica.
Lobiranje nije izdaja, nego nužnost
U bošnjačkom političkom diskursu lobiranje se često posmatra kao:
- sumnjivo
- nemoralno
- “prljava igra”
To je još jedan simptom političke nezrelosti.
Lobiranje je:
- standardna praksa
- alat svih ozbiljnih država
- jedini način da mali budu vidljivi
Bez lobiranja, diplomatija ostaje prazna forma.
BiH danas: Bez glasa, bez narativa
Rezultat je porazan:
- o Bosni se govori bez Bosne
- odluke se donose bez njenog utjecaja
- drugi tumače Dayton, stabilnost i budućnost
Bosna i Hercegovina nije izbačena iz igre.
Ona nikad nije ni ušla.
Zaključak: Washington ne čeka
Ako Bosna i Hercegovina želi glas u Washingtonu, mora uraditi ono što decenijama izbjegava:
- profesionalizirati lobiranje
- ulagati u dugoročne odnose
- prestati čekati pozive
- početi kupovati prostor za razgovor
U suprotnom, Washington će nastaviti da sluša one koji govore glasno, često i organizovano.
A Bosna će ostati tema – nikad sagovornik.
