Reforma policijskih struktura u BiH ponovo se pokušava provesti ubrzano, fragmentirano i bez javne rasprave. Nacrt izmjena Zakona o policijskim službenicima BiH, predložen i vraćen u proceduru u rekordnim rokovima, izazvao je ozbiljnu zabrinutost u stručnoj zajednici. Umjesto najavljene stabilizacije, stručnjaci upozoravaju na moguću blokadu operativnog sistema, produbljivanje hijerarhijskih pukotina i jačanje političkog upliva u sektor bezbjednosti.
O ovim pitanjima razgovarali smo s prof. dr. Sandijem Dizdarevićem, vanrednim profesorom, koji za Antiportal govori o tome šta se zaista krije iza “hitnih procedura”, ko dobija, a ko gubi – i kolika je stvarna cijena političkih zahvata u bezbjednosni sektor.
Trenutna procedura oko novog zakona o policijskim službenicima BiH podsjeća na klasičnu pravnu blitzkrieg taktiku: iznenadni napad, brzo napredovanje, cilj osvojen prije nego što se branioci organizuju. Šta u nacrtu predstavlja toliku prioritetnu stavku da se žuri s usvajanjem, prije nego što se osiguraju šira rasprava i javni uvid u posljedice na stabilnost bezbjednosnog sektora?
– Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim službenicima BiH upravo je instrument za opstanak “generala” na štetu svih ostalih unutar policijskih struktura. Ne samo da su ovlašteni predlagači započeli s taktikom “iznenadnog napada”, već ono što je puno opasnije jeste da su samo u nekoliko dana izmijenili starosnu dob i dodatno neke tehničke elemente i već 8. 12. 2025. godine ga ponovo predložili Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. To je dokaz da se pod paravanom iz obrazloženja nastoje što prije usvojiti predložene izmjene i dopune kako bi se pojedini “generali”, koji bi trebali svoj radni vijek završiti krajem ove ili početkom naredne godine, oprostiti i otići u zasluženu penziju, zaštitili. Predlagači su upravo veoma eksplicitno to propisali kroz nekoliko odredbi nastojeći zaštititi takve. Prva je da se starosna dob policijskog službenika, bez obzira na to što je napunio 40 godina staža osiguranja, produžava do 60 godina starosti. Da bi bilo jasnije, upravo većem broju “generala”, odnosno glavnih i generalnih inspektora odgovara produženje starosne dobi do 60 godina, jer se trenutno nalaze na starosnoj dobi od 56 do 58. Zbog toga je i važenje izmjena i dopuna, odnosno izuzetaka koje su predviđene kao izmjene i dopune s propisanim rokom do 31. 12. 2028. godine.
Ključne sporne odbredbe
S druge strane, veoma pomno ali podmuklo je propisana i odredba tačke 14. iz člana 119. stav 1, koji se odnosi na mandat, odnosno na to da podnosioci zahtjeva za produženje roka, tj. svog radnog angažmana, mogu najduže do 31. 12. 2028. godine produžiti i oni koji su imenovani policijski službenici, a to su direktori i zamjenici direktora državnih policijskih agencija. Treći element koji su predlagači propisali u korist produženih političkih policajaca odnosi se na kadrovsku strukturu na koju bi se izmjene i dopune odnosile, odnosno da se 80% odnosi od najnižeg do čina samostalnog inspektora, dok se preostalih 20% odnosi na glavne rukovodeće policijske službenike. Kada statistički obradite broj rukovodećih policijskih službenika, poput direktora, zamjenika i načelnika odjela unutar jedne policijske agencije na nivou BiH, onda pod ovih 20% ulaze svi sa činom glavnog inspektora. Dakle, brzina predlaganja i nastojanja usvajanja mimo mišljenja sindikata, mimo mišljenja stručne i akademske javnosti, kao i opće javnosti je veoma jasan znak da se radi o sprezi politike i rukovodećih policijskih službenika, koji ima za cilj ništa drugo već garant njihove vlastite uzajamne ekonomske i istražne sigurnosti.
Ako se političkim strukturama olakšava smjena i premještanje policajaca, bez dovoljno jakih kontrolnih mehanizama, da li to znači da se stvara prostor za političke čistke i disciplinovanje “neposlušnih”?
– Ovakve izmjene i dopune Zakona o policijskim službenicima BiH, po hitnoj proceduri, zapravo je direktan udar na operativni kadar policijskih agencija. Šta to znači? Znači da će cjelokupan operativni kadar od najnižeg do srednjeg menadžmenta (samostalnih inspektora) ostati zamrznuti do 31. 12. 2028. godine. Nemojte zaboraviti da upravo ovaj kadar nosi sve operativne aktivnosti unutar policijske agencije. U odnosu na predložene izmjene i dopune nema nikakvih kontrolnih mehanizama, već zapravo suprotno, a to je narušavanje temeljnih načela policijskog rada, ali i činjenice da kada stvarate strukturalnu anomiju norme, onda čitav podsistem postaje anomija.
U cijeloj priči zapanjuje potpuni izostanak stručnog i socijalnog dijaloga. Je li iko od nosilaca izvršne vlasti na državnom nivou uopšte sjeo s predstavnicima policijskih sindikata prije nego što je ”hitni” paket bacio na sto?
– Nažalost nije. Napominjem da je kod svake izmjene i dopune zakona neophodno učešće sindikalnih organizacija. S predstavnicima sindikata se sjelo tek kada su izmjene i dopune Zakona već stavljene u proceduru pa su pod pritiskom sindikata povučene na prošloj sjednici. Ono što niko nije istakao jeste i činjenica da je upravo unutar Agencije za istragu i zaštitu BiH provedena anketa, da li su policijski službenici za zakon ili protiv izmjena i dopuna. Rezultati su veoma jasni, čak 97% policijskih službenika je ukazalo na to da nije za izmjene i dopune ovakvog karaktera i sadržaja. U odnosu na druge policijske službenike na nivou BiH, niti je operativni kadar, čiji su predstavnici i dio sindikata, proveo anketu, niti je zapravo upitan u pogledu mišljenja.
Prijedlog dobrovoljnog produženja staža do 60 godina po novom prijedlogu za službenike sa 40+ godina iskustva nosi rizik zamrzavanja napredovanja mlađih kadrova, što bi produžilo postojeće blokade u hijerarhiji. U kontekstu asimetrije kako vidite dugoročne posljedice ovakvog pristupa na profesionalizaciju policije, posebno u pogledu EU standarda za transparentnost i meritokratiju?
– Odgovorno vam tvrdim da ukoliko izmjene i dopune Zakona budu usvojene, neće doći do stabilizacije operativnih aktivnosti kao što se to u obrazloženju navodi, već će proizvesti još veći jaz između srednjeg i najvišeg menadžmenta. U svim policijskim agencijama na nivou BiH postoji dovoljan broj samostalnih inspektora koji u navedenim činovima rade po nekoliko godina, koji su vrhunski operativci i koji zaslužuju napredovanje na pozicije i dobijanja činova glavnih inspektora. Ako bi se izmjene i dopune usvojile, ovi kadrovi ostali bi “zacementirani” još četiri godine u istom činu, a upravo su oni nosioci operativnih i istražnih radnji zajedno s drugim kolegama nižih činova. Sama činjenica da samostalni inspektori ostaju u istom činu dodatne četiri godine značila bi da svi niži činovi ostaju na istom, jer nema napredovanja bez prethodnog pomjeranja u više činove.
Politička kontrola i urušavanje EU standarda
Postoji još jedan veoma bitan moment koji niko ne spominje. Upravo odlazeća generacija koja treba u penziju, sa činovima glavnog inspektora (zbog kojih se izmjene i dopune predlažu) zapravo koči zadnjih dvadeset godina izmjene i dopune zakona prema kojim bi diplomirani kriminalisti imali prioritet, jer upravo velika većina tih “generala” su s fakultetima koji apsolutno nisu srodni s policijsko-kriminalističkim djelatnostima. Ako bismo promatrali EU standarde, a posebno Peterburšku deklaraciju o policiji, i komparirali sa standardima koji su prihvaćeni u policijskim strukturama na nivou BiH, onda se bojim da bi sve policijske agencije trebali zaključati odmah. Kod nas postoji veoma jasna veza između politike i direktora, kao i zamjenika direktora, jer ih preko “nezavisnih odbora” upravo oni postavljaju, dok u EU nezavisni odbori uistinu i jesu nezavisni i čine ih najeminentniji profesori prava, sigurnosti i kriminalistike. Na svim nivoima u BiH to je postala već realna politička praksa da prije izbora direktora i zamjenika direktora predstavnici političkih partija izađu i javno kažu da njihov kandidat ili barem iz njihovog etničkog tabora mora biti direktor ili zamjenik. Time ovakve izmjene i dopune zapravo nastavljaju kontinuitet urušavanja sigurnosnog sistema.
Uprkos obećanjima, BiH, ali ni drugi nivoi vlasti godinama nisu uradili sveobuhvatnu analizu opterećenosti policijskih kadrova, zdravstvenih posljedica, normi fizičke spremnosti i izloženosti stresu. Kako komentarišete donošenje zakona bez ovih podataka — kao da se radi o administrativnim, a ne o operativnim službenicima?
– Upravo ste i sami dali odgovor, a to je politički uticaj i ušminkani zakon koji pod paravanom obrazloženja koja nemaju uporište u struci i nauci. Nažalost, mi iz godine u godinu slušamo direktore policijskih agencija kako govore da im fali kadra. Umjesto da se na nivou države BiH formira tim stručnjaka koji će izraditi strategiju zapošljavanja policijskog kadra, naši predlagači to rade ad hock. To je pokazatelj slabosti i političke nepromišljenosti, a još manje stručnog osvrta i doprinosa stabilnosti i sigurnosti.
Ovakve akrobacije su veoma opasne jer u donošenju izmjena i dopuna Zakona o policijskim službenicima BiH, pa i nižih nivoa mora prethoditi temeljita analiza unutrašnjeg stanja, motivacije, mogućnosti napredovanja kroz interne, a potom eksterne konkurse, preuzimanje kadrova iz drugih službi. Tek kada se ovi podaci sistematično prikupe, oni su podložni analizi, komparaciji, pa tek onda izvođenju zaključaka na temelju kojih se traže kratkoročna i srednjoročna rješenja. To je vizija kroz policijsku strategiju.
Također, pored stručnjaka iz policije, akademske zajednice, u pripremama izmjene i dopune zakona moraju sudjelovati i stručnjaci za radno pravo, PIO/MIO, jer kod ovakvih predloženih izmjena postoje dva dodatna problema: prvi se odnosi na koliziju sa Zakonom o radu, kao i Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, koji propisuje okvir za dužinu radnog staža, kao i uslove za penzionisanje, dok Zakon o policijskim službenicima ga dodatno uređuje zbog specifičnosti samog posla. Ta specifičnost posla propisuje beneficirani staž, koji se ovakvim izmjenama i dopunama gubi smisao u potpunosti.
Urušavanje beneficiranog staža i logike struke
Sam institut beneficiranog radnog staža nije propisan tek onako, već upravo zbog složenosti poslova i stresa koji izaziva vremenom niz somatskih i psihičkih poteškoća. Ako ga je neko ne samo u BiH propisao već i u čitavoj EU, da bi na takav način omogućio policijskim službenicima raniji odlazak u penziju, onda ovakve izmjene i dopune zakona nemaju nikakvo stručno, pa ni psihozdravstveno uporište. Da bi bilo jasnije, posao policijskog službenika obuhvata izloženost konstantnom stresu i opasnosti, zbog čega je uveden uvečan staž da bi mogao otići ranije u penziju, a ovakve izmjene i dopune direktno krše pozitivne norme i praksu svih policijskih službi i struke. Time si dajem za pravo da postavim predlagačima i pitanje: da li smatrate da je policijski službenik sa 58 godina starosti sposoban za obavljanje intelektualno-misaonih složenih aktivnosti? Ako je odgovor da, onda je neophodno da se konsultirate s nekim od policijskih psihologa o njihovom mentalnom stanju.
Policija je već u kadrovskom deficitu, mladi napuštaju službu, a motivacija pada. Šta mislite da će biti dugoročna posljedica ako se zakon donese u ovom obliku — profesionalno slabljenje sistema, pad efikasnosti, ili čak urušavanje povjerenja javnosti?
– Ukoliko bi izmjene i dopune bile usvojene, došlo bi do pasivnog protesta srednjeg i nižeg operativnog sastava koji bi u krajnjoj instanci za posljedicu imao izbjegavanje posla, nekvalitetan operativan i istražni rad.
Ako se već ide u reformu, zašto ne čujemo ništa o stvarnim problemima policije: nedostatku kadra, opreme, lošim uslovima rada, prevelikom broju administracije i premalom broju patrolnih policajaca? Zašto se reformi pristupa od repa, a ne od glave? I kome odgovara da policija bude demotivisana i oslabljena?
– Ovdje niko ne govori o reformi policije, već o politički ad hoc akcijama bez objektivnih pokazatelja, utemeljenih na subjektivnim procjenama upravo onih kadrova koji bi imali jedini benefite od produženja roka. Praktično gledajući, ako smo u posljednjih nekoliko godina imali katastrofalno stanje u sistemu sigurnosti, poput loših istraga, istražnih radnji, nedovoljno kvalitetnih operativnih akcija, postavlja se pitanje, zašto ostavljate rukovodni kadar među ovih 20% kada su upravo oni rukovodili u vrijeme takvih policijskih operacija.
Nacrt zakona djeluje kao dokument koji se pravi da odgovara potrebama trenutne vlasti, a ne sistemskim potrebama policije. Da li svjedočimo personalizovanoj politici u kojoj se zakoni kroje po mjeri pojedinaca, a ne institucija?
– 2017. godine objavio sam rad pod nazivom “Zakonska norma kao generalizator društvene devijacije”. Upravo ovaj rad predviđao je ovo stanje u kojem smo sada, kada političari nastoje normama koje u svojoj strukturi imaju devijaciju održati, ili kako oni ukazuju poboljšati, sistem a to pripisujem prevashodno neznanju, napraviti sistemsku anomiju. Ovakve izmjene i dopune zakona nisu sistemska potreba policije već pojedinaca, tačnije produženih političkih rukovodilaca na najvažnijim rukovodećim pozicijama unutar policijskih agencija.
Na kraju, ono što svi pitaju: Čija je ovo ideja? Čiji je politički potpis na ovom dokumentu? Jer, iskreno, teško je povjerovati da je cijela ova operacija plod kolektivne kreativnosti Vijeća ministara BiH.
– Ne vjerujem da se radi o kolektivnoj kreativnosti, već o veoma jasnim potpisima predlagača koji nisu dio policijske struke, niti imaju policijske spoznaje, ali ono što su predložili zapravo dodatno zabrinjava a to je da im je prijedlog serviran upravo od nekompetentnih policijskih kadrova koji bi željeli još malo mimo postojećih zakonskih normi uživati blagodeti svojih pozicija.
