Priča o Atlantidi potekla je iz samo dva antička teksta: Platonovih dijaloga „Timej“ i „Kritija“.
Tamo, prije više od 2.300 godina, Platon opisuje visoko razvijenu civilizaciju smještenu „iza Herkulovih stubova“ (što najčešće znači Gibraltarski moreuz). Atlantida je navodno bila ogromno ostrvo, tehnološki i vojno superiorno, ali u moralnom padu. Prema Platonu, nestalo je „u jednoj jedinoj noći i danu“, potonuvši nakon katastrofalnog zemljotresa i poplave.
Platon tvrdi da je priču čuo od Solona, koji ju je navodno dobio od egipatskih sveštenika u Saisu.
Dakle — izvor je stariji od same grčke civilizacije.
Da li je Platon time samo konstruisao moralnu parablu? Ili je zapisao nešto mnogo starije — sjećanje na izgubljeni svijet?
Da li je Atlantida bila stvarna civilizacija?
Najveća zabluda je da je Atlantida nužno „mitska“. Platon nikad ne piše da je izmišlja. Naprotiv, predstavlja je kao istorijski zapis. Postoje tri dominantne hipoteze:
- Platon je opisivao stvarnu civilizaciju, možda uveličanu, ali zasnovanu na realnom događaju (npr. erupcija Santorinija / Thera i propast Minojske kulture).
- Platon koristi istinitu priču kao filozofski temelj, ali sa elementima metafore.
- Platon izmišlja sve — iako ovo sve manje naučnika smatra vjerodostojnim, jer elementi opisa čudno korespondiraju sa stvarnim arheološkim otkrićima širom Mediterana.
Da je Atlantida zaista postojala, onda bi to bila civilizacija starija od Egipta i Sumera, sa ogromnom pomorskom tradicijom i političkim sistemom koji podsjeća na proto-demokratsku strukturu.
Minojci i teorija o Egejskoj Atlantidi
Jedna od najpoznatijih teorija povezuje Atlantidu sa minojskom civilizacijom na Kritu i Santoriniju. Minojci su bili prvi veliki pomorski narod Evrope, tehnološki napredni, sa sofisticiranim palačama, kanalizacijom i umjetnošću.
Njihov kolaps oko 1600. p.n.e. poklapa se s erupcijom vulkana Thera, jednom od najvećih u posljednjih 10.000 godina.
Eksplozija je:
– izazvala cunamije
– prebrisala obale
– uništila polja
– oslabila Krit
– vjerovatno potpuno sravnila grad Akrotiri
Ovaj događaj je mogao postati osnova za priču o potonulom ostrvu.
Ali postoji jedan problem: geografija ne odgovara Platonovom opisu, a minojska država nije bila jedno ogromno ostrvo već mreža više otoka.
Dakle – moguće, ali ne i savršeno poklapanje.
Atlantida u Atlantiku: Između nauke i fantazije
Platon izričito navodi da se Atlantida nalazila „iza Herkulovih stubova“, što gotovo svi antički izvori tumače kao Atlantski okean. Zbog toga postoje hipoteze da je Atlantida bila:
– Azori (arhipelag na sredini Atlantika koji ima tragove vulkanskih urušavanja)
– Kanarska ostrva (postoje geološki dokazi o potopljenim dijelovima kopna)
– Madeira
– potonuli platoi u blizini Maroka
Interesantna koincidencija je da baš oko Azora postoje velike podvodne strukture koje neki geolozi smatraju mogu biti ostatak potonule kulture — iako bez konačnih dokaza.
Ako je Atlantida bila u Atlantiku, onda govorimo o civilizaciji koja je poznavala daleke pomorske rute hiljadama godina prije Feničana.
Atlantida kao globalni mit: zašto toliko kultura ima „priču o potopljenom carstvu“?
Gotovo svaka velika civilizacija ima priču ili o potopu ili o nestaloj zemlji:
– Sumerska priča o Utnapištimu
– Indijska legenda o Dvaraki
– Keltska priča o Ys-u
– Japanska priča o Yonaguniju (gdje postoje i stvarne potopljene strukture)
– Indonezijski mitovi o potonulim kraljevstvima
– Nordijske sage o Vinlandu i izgubljenim zemljama
Da li su sve te priče samo slučajnost?
Ili se u kolektivnoj ljudskoj memoriji krije sjećanje na neko veliko globalno otapanje leda kada su se obale dizale, a gradovi nestajali pod morem?
Geološki gledano, između 12.000 i 8.000 p.n.e. nivo mora se podigao za više od 120 metara.
To bi moglo „izbrisati“ čitava ostrva i primorske metropole za koje danas nemamo trag.
Nauka, mit i mogućnost izgubljene civilizacije
Ako ne pristupimo Atlantidi kao „bajci“, nego kao intelektualnoj vježbi, jedna stvar postaje jasna: moguće je da je postojala visoko organizirana kultura izgubljena u tranziciji iz ledenog doba.
Arheologija 20. stoljeća učila nas je da civilizacija počinje sa:
– Sumerima
– Egiptom
– dolinom Inda
Ali otkrića poput Göbekli Tepea (11.500 god. staro), Jebel Faya nalazišta u Arabiji, i podvodnih struktura kod Indije, sugerišu da je ljudska organizacija bila starija i kompleksnija nego što smo mislili.
Ako je takva civilizacija postojala — onda se mogla urušiti uslijed:
– naglog klimatskog događaja
– gigantskog cunamija
– vulkanskih erupcija
– pomjeranja tektonskih ploča
– ili kombinacije svega navedenog
Platonova rečenica da je nestala „u jednom danu i noći“ možda je samo dramatičan opis — ali nije naučno nemoguć.
Zašto Atlantida fascinira i danas?
Razlog je jednostavan: Atlantida je ogledalo nas samih.
To je priča o civilizaciji koja je bila:
– moćna
– tehnološki napredna
– moralno izgubljena
– uništena u kratkom roku
Zvuči poznato?
Atlantida je upozorenje, bila stvarna ili ne.
Društva mogu biti sjajna — i krhka. Rastu brže nego što se moral razvija i ponekad eksplodiraju pod teretom vlastitog uspjeha.
U tome je snaga mita.
Da li će Atlantida ikad biti pronađena?
Možda.
Podmorja svijeta su u velikoj mjeri neistražena. Ne znamo šta se nalazi ispod stotina metara mulja, pijeska i vremena.
Ali jedno je sigurno: Atlantida neće nestati iz ljudske mašte. Sve dok postoji pitanje „šta ako“, Atlantida će biti simbol izgubljenog svijeta, civilizacije koja je možda postojala, možda nestala — ali nas i dalje podsjeća da je historija mnogo dublja nego što mislimo.
