Jurske obale Ujedinjenog Kraljevstva, predstavljajući vjerovatno najkompletniji fosil reptila koji datira iz pliensbachijskog perioda. Ovaj rijedak i impresivan primjerak nudi uvid bez presedana u period o kojem znamo vrlo malo, te premošćuje jaz u našem razumijevanju čudne i složene faunističke smjene koja se dešavala u to vrijeme, prije otprilike 190 miliona godina.
Xiphodracon goldencapensis: Zmaj s mačem
Nova, nauci nepoznata vrsta ihtiosaurusa dobila je nadimak “Mač zmaja iz Dorseta”. Njegovo naučno ime je jednako impresivno: Xiphodracon goldencapensis. Procjenjuje se da je dostižao dužinu od 3 metra tokom života, a otkrio ga je sakupljač fosila Chris Moore, kojeg se možda sjećate po nedavnom pronalasku ogromne lobanje pliosaurusa, piše IFLS.
“Ugledao sam dio repnog pršljena kako viri, prekrio sam ga i dobio dozvolu da kopam i pogledam šta se krije unutra,” rekao je Moore. “Slijedio sam pršljenove koji su se nastavljali, zatim sam našao stražnje peraje, a on je nastavljao dalje: tu je bio grudni koš, prednje peraje, i onda sam došao do lobanje.”
“Udario sam u ovaj tvrdi predmet, za koji se ispostavilo da je lobanja, i bila je očuvana u tri dimenzije. Kod većine ihtiosaurusa, kosti su često spljoštene i prilično dvodimenzionalne, ali ova je ostala u potpunosti trodimenzionalna. Lobanja je imala oba oka sa strane, a zatim ovaj masivni, dugi, mačoliki rostrum s hiljadama sićušnih igličastih zuba.”
Savršena konzervacija i otrovno blato
Ta izvanredna očuvanost je zaštitni znak regije koja je nekada bila plitko tropsko more koje je vrvjelo životom. Pored toga što je bila dom omiljene hrane ihtiosaurusa, poput amonita, riba i belemnita (zbog čega ih se ovdje toliko pronalazi), imala je i morsko dno koje je uglavnom bilo anoksično (bez kisika). To je značilo da kada bi životinje uginule i potonule, padale bi u otrovno blato gdje nije bilo ničega što bi poremetilo njihove ostatke. Savršen savjet ako želite postati fosil.
Moore je opisao otkriće kao “u magli vremena,” što i odgovara s obzirom na to da je prošao 24-godišnji jaz između njegovog pronalaska i formalne identifikacije.
Taj jaz se dogodio jer je primjerak poslat u Royal Ontario Museum, gdje je radio svjetski poznati ekspert za ihtiosauruse, dr. Chris McGowan. Iz nepoznatih razloga, primjerak nije bio obrađen, a nakon McGowanovog penzionisanja, drugi specijalista za ihtiologiju, dr. Dean Lomax, zamolio je Moorea da mu dozvoli da ga prouči.
Popunjavanje evolucijske praznine
Novi naučni rad o fosilu otkriva da je ovaj ihtiosaurus nova vrsta i, što je još važnije, nevjerovatno rijetka. Dok imamo na hiljade kompletnih ili gotovo kompletnih ihtiosaurusa iz perioda prije i poslije pliensbachijskog doba, jedva da imamo bilo kakve primjerke koji su živjeli tokom tog ključnog vremena.
To je posebno kritičan prozor u našem razumijevanju jurske vremenske linije, jer se u to vrijeme dešavalo nešto veliko što je dovelo do masovne i kompleksne smjene faune na Zemlji i evolucije ihtiosaurusa. Dakle, da li iko zna šta je pokretalo ovaj haotični evolucijski preokret?
“Čudno, ali ne znamo,” rekao je Lomax. “To je ono što ovo novo otkriće čini posebno posebnim, jer pomaže da se popuni svojevrsna ihtiosauruska praznina tokom ove ključne faze u njihovoj evoluciji.”
Primjerak će nam pomoći da precizno utvrdimo kada se ta velika promjena dogodila, ali ima i mnogo toga drugog da ponudi u vidu jedinstvenih osobina, a možda čak sadrži i očuvani sadržaj želuca.
“Ovaj fosil ima mnogo kul karakteristika,” rekao je Lomax. “Kada bih bio prisiljen da odaberem samo nekoliko, rekao bih da su izuzetno duga, mačolika njuška i masivno oko zaista – namjerno rečeno – upadljivi.”
“Gledajući mu u oči i posmatrajući duge čeljusti s tankim, šiljastim zubima, zaista možete zamisliti ovu životinju u životu, kako lovi ribu i lignje. Također bih izdvojio kost oko otvora nosnice, nazvanu lacrimal, koja je super čudna. Nikada prije nismo vidjeli ovakvu vrstu kosti ni kod jednog ihtiosaurusa.“
