Dragan Čović rijetko govori kada je buka najveća. To prepušta drugima. On orkestar drži uštiman, tempo poznat, note stare. I dok on šuti, njegovi ljudi govore dovoljno da poruka bude jasna.
Ovih dana to je uradio Tomislav Sokol, europarlamentarac iz redova HDZ-a Hrvatske, gostujući na RTVHB. Govorio je o Bosni i Hercegovini, Izbornom zakonu, trećem entitetu, Zapadu — i, naravno, o “muslimanima”.
Ne o Bošnjacima.
O muslimanima.
To nije lapsus. To nije terminološka greška. To je svjesna politička odluka.
Jezik kao alat, ne kao slučajnost
U Bosni i Hercegovini nacionalni identitet Bošnjaka je ustavna činjenica. On nije vjerska oznaka, nije politička konstrukcija, nije privremena kategorija. On postoji u istom ustavnom i političkom okviru u kojem postoje Hrvati i Srbi.
Zato insistiranje na terminu “muslimani” nije neutralno. Ono ima funkciju.
Kada kažeš “Bošnjaci”, govoriš o narodu.
Kada kažeš “muslimani”, govoriš o vjerskoj skupini.
U evropskom političkom diskursu, razlika je ogromna. I veoma korisna onome ko želi da:
- delegitimizira nacionalni identitet
- svede političkog aktera na vjersku kategoriju
- stvori narativ o “vjerskoj politici” nasuprot “evropskoj”
Upravo taj narativ Sokol servira, a Čović godinama tiho odobrava.
Kopiranje Dodikove matrice
Ovo nije novo. Milorad Dodik već godinama sistematski izbjegava termin Bošnjaci, koristeći “muslimani” kao sredstvo političkog ponižavanja i historijskog vraćanja unazad.
Sada istu matricu preuzima i HDZ-ova linija.
Razlika je samo u tonu:
- Dodik je grub i otvoren
- Čovićeva struja je diplomatska i umivena
Ali cilj je isti: smanjiti politički legitimitet Bošnjaka i prikazati ih kao prepreku, a ne kao konstitutivan narod.
Prijetnja upakovana kao savjet
Posebno je indikativan dio u kojem se poručuje da će se “jedno jutro probuditi s trećim entitetom” ako “muslimani” ne budu spremni na kompromis.
To nije analiza.
To nije predviđanje.
To je politička prijetnja, izgovorena evropskim rječnikom.
Poruka je jasna:
ili prihvatite rješenja koja vam se nude — ili će vam biti nametnuta gora.
To nije evropski kompromis. To je ultimatum s osmijehom.
Čovićeva konstanta: Zapad, kad treba
Čovićeva politika godinama funkcioniše po istom principu:
- kada se govori o “europskim vrijednostima”, poziva se na Zapad
- kada Zapad traži funkcionalnu državu, slijedi blokada
- kada treba pritisnuti Sarajevo, Zapad se iznenada “budi” i shvata da “unitarna politika nema podršku”
Ta fleksibilnost u tumačenju Zapada nije slabost. To je iskustvo dugog političkog preživljavanja.
Zato Čović i može šutjeti. Njegovi glasnici rade posao.
Šta se ovdje zapravo normalizira
Ono što je najopasnije nije sama izjava, nego njena normalizacija.
Ako se prihvati da je legitimno:
- Bošnjake zvati muslimanima
- njihovu politiku svoditi na vjersku agendu
- prijetiti preustrojem države kao kaznom
onda se pravi korak unazad, ne samo u političkom, nego i u civilizacijskom smislu.
Jer tada Bosna i Hercegovina više nije država konstitutivnih naroda, nego teren za discipliniranje “neposlušnih” identiteta.
Zaključak bez iluzija
Dragan Čović ne mora ništa reći. Njegova politika govori umjesto njega. I govori jasno.
Dupla igra traje:
- u Bruxellesu — evropski rječnik
- u Mostaru — etnički interesi
- prema Sarajevu — pritisak
- prema Bošnjacima — redukcija identiteta
Nije problem u tome što HDZ ima svoje ciljeve. Problem je u tome kako ih pokušava ostvariti — jezikom koji briše, prijeti i vraća unazad.
Antiportal to pamti.
Jer ovdje ništa nije slučajno.
Ni riječi.
Ni tišina.



