Bosanskohercegovački rukomet danas nije sport – to je javna sramota. Trener Izviđača Ivan Džolić nedavno je rekao, bez rukavica, za Hercegovina.info: “Ovo je sramota i ne vodi ničemu”. I bio je u pravu. Kako bi moglo voditi bilo čemu kad se statutu prilazi kao švedskom stolu – uzmeš šta ti paše, odbaciš šta ti smeta, a ostatak pojede politika?
EHF ne priprema kazne zato što ima nešto protiv Bosne i Hercegovine, nego zato što gleda ono što gledamo svi: takmičenja koja kasne, klubove izbačene bez pravne osnove, odluke donesene mimo statuta. To nije sport. To je simulacija sporta. Predstava u kojoj se lopta kotrlja, ali se iza kulisa gubi sve što rukomet znači.
Tri ženska kluba izbačena bez procedure nisu samo fusnota, to je dokaz da pravila ovdje ne važe. A kada jednom pokažeš da pravila ne vrijede, otvaraš vrata anarhiji. I ona sada jede rukomet iznutra. Zato EHF sprema rigorozne mjere: jer Evropa ne može priznati ligu u kojoj se puca na statut svaki put kada se nekome prohtije.
Džolić upozorava na to da posljedice neće biti tek sportske, biće razorne. Ne gubimo samo sezonu nego i vjerodostojnost. Kad EHF zatvori vrata, neće nas kazniti samo novcem nego i izolacijom. Bh. rukomet će postati provincijski karneval, bez Evrope, bez međunarodnog prostora, bez budućnosti.
I tu je tragedija: igrači i treneri nisu krivci, oni su taoci. Rukomet ubijaju oni koji bi ga trebali čuvati. Svaka nova odluka mimo statuta je novi udarac u tabut sporta koji je nekada punio dvorane. Ako postoji trenutak za otpor – to je sada. Jer sutra neće ostati ni liga, ni sistem, ni igre. Samo kazne i sjećanje da smo nekada imali rukomet.
