Elon Musk priziva ukidanje EU. Šta bi se zaista desilo kad bi se Evropska unija raspala?

Evropa

Kada je Elon Musk napisao:
“The EU should be abolished and sovereignty returned to individual countries, so that governments can better represent their people.”

– iako je to samo jedan tweet, odjeknuo je poput šamara kroz političke krugove Evrope. Ne zato što je Musk izvor političkog autoriteta, nego zato što je pogodio u samu srž europske nesigurnosti: šta bi se desilo ako bi se Evropska unija raspala?

Iako se često čini kao nemoguća ideja, samo njeno pominjanje otvara pitanje realnosti modernog svijeta, međuzavisnosti, ekonomskih lanaca i toga koliko su evropske države zapravo spremne da ponovo budu same.

EU je danas najveći mirovni projekat u historiji, najveći zajednički tržišni prostor i najuspješniji model regionalne integracije koji je svijet ikada vidio. Zato pitanje njenog raspada nije samo politička spekulacija – to bi bio globalni tektonski poremećaj.

U ovom tekstu analiziramo šta bi se konkretno desilo kada bi EU prestala postojati i kakav bi svijet nastao u njenom vakuumu.

Ekonomski šok: povratak granica, carina i trgovinskog haosa

Najveći potres bi bio ekonomski.

EU nije klub lijepe ideje – to je preko 450 miliona ljudi u jedinstvenom tržištu, bez carina, bez barijera i s potpuno slobodnim kretanjem roba, kapitala i radne snage.

Kad bi se Unija raspala:

  • granice bi se vratile preko noći
  • carinske barijere bi eksplodirale
  • cijene bi porasle
  • logistika bi se raspala
  • multinacionalne kompanije bi izgubile stabilno okruženje

Njemačka, Francuska i Italija – industrijski giganti – pretrpjele bi najteže udare. Njihova privreda zavisi od protoka robe bez ikakvih ograničenja. Samo vraćanje carina bi značilo hiljade eura dodatnih troškova po kamionu.

Male države poput Slovenije, Hrvatske ili baltičkih zemalja bile bi potpuno ekonomski razbijene, a Istočna Evropa bi ponovo postala periferija Zapada – ovaj put bez ijednog mehanizma da se sustigne i približi.

Geopolitički haos: povratak starim imperijalnim refleksima

Evropa nije prirodno miroljubiv kontinent.

Evropa je stoljećima bila poprište međusobnih osvajanja, sukoba i beskrajnih granica koje se mijenjaju.

EU je to zaustavila ne zato što je ljudi postalo manje agresivnih, nego zato što su se države međusobno ekonomski i politički vezale do te mjere da rat postaje apsurdan.

Raspad Unije bi:

  • vratio stare rivalitete (Pariz–Berlin, Rim–Berlin, Varšava–Moskva)
  • otvorio nove sukobe unutar balkanskih i istočnoevropskih zemalja
  • stvorio vakuum moći koji bi odmah popunile Rusija, Kina i SAD

Sadašnja EU je balans sile. Bez nje, svaka država bi pokušala stvoriti sopstveni blok, sopstvene saveze i sopstvene mini-imperije. Balkan bi vjerovatno prvi osjetio posljedice – jer bi se regionalni odnosi prestali “čuvati” unutar evropskog okvira.

Nestanak eura: najveća valuta svijeta pada preko noći

Eurozona bi kolabirala u nekoliko dana.

Ako EU nestane:

  • euro postaje neodrživ
  • banke bi blokirale isplate
  • finansijski sistemi bi prešli u haotične “nacionalne valute”
  • investicije bi nestale u sekundi

Euro nije samo valuta – to je simbol i mehanizam integracije. Njegov raspad bi bio najveći finansijski događaj 21. stoljeća.

Nakon toga bi uslijedila:

  • bankarska panika
  • povlačenje depozita
  • masovno slabljenje evropskih privreda

SAD i Kina bi postale apsolutni finansijski pobjednici.

Sloboda kretanja nestaje: povratak pasoša, viza i granica

Shengen bi prestao postojati istog dana.

To znači:

  • redovi na granicama
  • nova birokratija
  • zabrana rada u drugim državama bez posebnih dozvola
  • znak kraj jedne generacije koja je odrasla bez granica

Milioni ljudi koji žive u inostranstvu bi se našli u pravnom limbu. Studenti, radnici, medicinski kadar, IT stručnjaci – svi bi postali migranti preko noći.

Evropa bi se pretvorila u kontinent fragmentiran kao prije 1990.

Rast ekstremizma: prostor za nacionaliste i radikalne pokrete

Raspad EU bi bio historijska pobjeda svih radikalnih pokreta u Evropi. To bi bio dokaz da nacionalistički narativi pobjeđuju, što bi:

  • ohrabrilo separatističke pokrete
  • radikalizovalo političke scene
  • dovelo do porasta nasilja i etničkih tenzija

Evropa bez Unije bi bila Evropa bez zaštitne arhitekture.
U takvom prostoru ideologije koje su jednom već zapalile kontinent ponovo bi procvjetale.

Šta bi bilo sa Balkanom? Povratak istoriji koju niko ne želi

Balkan bi izašao najlošije.

Bez EU:

  • BiH ostaje bez geopolitičkog štita
  • Srbija i Hrvatska bi pojačale utjecaj i pritiske
  • Kosovo i Crna Gora bi se našli u vakuumu
  • regionalni mir bi postao nestabilan i prolazan

Sve što se posljednjih 20 godina zove “evropska perspektiva Balkana” u jednoj noći bi postalo besmisleno.

Balkan bi se vratio na staru mapu — onu na kojoj velike sile crtaju sudbinu regiona bez ikoga iz regiona za stolom.

Da li je Musk upravu ili je ovo prijetnja sistemu?

Muskova poruka je jednostavna, privlačna i opasna:
“Vratite suverenitet državama.”

Ali Evropa prije EU je već postojala. I ono što se desilo između 1914. i 1945. je podsjetnik da suverene države bez zajedničkog okvira mogu uništiti kontinent za samo nekoliko godina.

Zapravo, najveća snaga EU je to što drži i male i velike države u istom prostoru, istim pravilima i istim interesima.

Naravno da Unija ima problema — birokratskih, političkih, demokratskih. Ali alternativa nije bolja Evropa.

Alternativa je Evropa kakvu poznajemo iz historije, a to je Evropa krvavih granica.

EU je napukla, ali još uvijek najbolji politički izum modernog svijeta

Evropa ima mane.
Evropa ima slabosti.
Evropa ima unutrašnje borbe.

Ali raspad EU nije povratak slobodi — to je povratak haosu.

Svijet u kojem bi evropske države ponovo bile same, bez zajedničkog tržišta, bez zajedničkog prava, bez zajedničke valute i bez zajedničke vizije, bio bi svijet nestabilnosti, kriza i starih imperija koje se vraćaju u igru.

Zato je važno shvatiti da Muskov tweet nije analiza, nego provokacija — izrečena iz države koja dobro zna da bi raspad Evrope značio samo jedno:

SAD i Kina bi postali neprikosnovene sile, dok bi Evropa postala najveća geopolitička žrtva 21. stoljeća.