Tehnologija nas je, kažu, oslobodila. A mi smo tu slobodu iskoristili da se dobrovoljno zatvorimo u zatvor od notifikacija. Imamo aplikaciju za praćenje aviona nad Sarajevom (jer, naravno, vazduh je kod nas kategorija ugroženih vrsta), imamo aplikaciju koja broji korake dok idemo do prodavnice, ali još nemamo ono što nam stvarno treba: bosanskohercegovačku aplikaciju za zdrav razum.
To bi bila start-up bomba: Bosna, 2025. – aplikacija PAMET (Public Application for Monitoring Emotional Tolerance) lansirana! Prvo digitalno rješenje za postdejtonsku apatiju!.
Naravno, ta aplikacija ne bi preživjela ni betu.
Prva funkcija, Automatsko isključivanje telefona, trebala je da reaguje čim korisnik utipka ključne riječi poput Schmidt, NATO, treći entitet ili korupcija. Ali umjesto da se isključi, aplikacija bi se samo resetovala — jer bi shvatila da bi bez tog modula ostala bez ijednog korisnika.
Druga funkcija, ambiciozni Emigracioni brojač, trebala je da računa uštedu i bira najbržu rutu ka Austriji i Njemačkoj. Srušila bi se već pri prvom unosu, jer je brzina odlaska mladih veća od brzine servera.
Treća funkcija, Prestanite s ratnim pričama, zamišljena je da blokira ljutite statuse nakon TV dnevnika. Aplikacija bi tu upala u najteži mogući konflikt interesa: pokušala bi da objavi ljutiti status o samoj sebi, a onda bi je administratori iz drugog entiteta promptno blokirali.
Na kraju, PAMET bi bila skinuta sa Storea — ne zato što ne radi, nego zato što radi previše dobro. Slala bi notifikacije tipa: Ne treba vam aplikacija da shvatite da je korupcija problem. Ne treba vam podsjetnik na to da je glasanje obaveza.
I tu bi sve puklo. Korisnici bi je masovno brisali, vraćali se brojanju kalorija, lajkovanju statusa o političarima i čekanju poruka iz Njemačke.
Jer, iskreno — ko bi ovdje koristio aplikaciju za zdrav razum, kada je ironija jedini nacionalni softver koji još radi bez greške? Bez te ironije, stvarnost bi bila ne samo gora, nego — ne daj Bože — dosadna.
Srećom, imamo YouTube da nas uvjeri da je neko negdje sretniji od nas. Jer u Bosni se život ne mjeri ni stabilnošću ni razumom. Ovdje se život mjeri — decibelima haosa kroz koji se probijamo svaki dan.
