Fantomsko vrijeme ili da li nam je neko ukrao 300 godina istorije?

Iako se možemo složiti da je, prema našem kalendaru, ovo 2025. godina, postoji radikalna i zapanjujuća teza koja tvrdi da je savremena civilizacija žrtva najveće prevare s vremenom u historiji. Šta ako vam kažemo da se ne nalazimo u 21. vijeku, već da smo zaglavljeni negdje u 18. stoljeću?

Ovo je srž bizarne teorije zavjere o “fantomskom vremenu” (Phantom Time Conspiracy), koja tvrdi da je gotovo 300 godina ljudske historije jednostavno – izmišljeno.

Trio vremenskih bandita

Teoriju je prvi predložio 1991. godine njemački historičar Heribert Illig. Njegova teza glasi: događaji zabilježeni između 614. i 911. godine nove ere (otprilike tri stoljeća) su fabrikacija, izmišljeni kako bi se kalendar približio milenijumu.

Illig tvrdi da su se u ovu kolosalnu prevaru udružili car Otto III. (Sveto Rimsko Carstvo), Papa Silvestar II. i možda vizantijski car Konstantin VII.. Ovaj “trio vremenskih bandita” navodno je odlučio pomaknuti kalendar za skoro tri vijeka unaprijed.

Motiv za ovu prevaru je bio politički i religijski: Hiljadita godina, odnosno 1000. godina (1000 AD), bila je izuzetno važna za kršćanski svijet, simbolično značajna kao 1.000 godina nakon Hristovog rođenja. U to doba, vladari su željeli da se pozicioniraju kao vladari u ključnom, milenijumskom periodu historije, smatrajući to esencijalnim za jačanje svoje moći i legitimiteta.

Period između činjenica i fantazije

Prema ovoj teoriji, tri stoljeća historije su totalna izmišljotina. Ovi izmišljeni događaji uključivali bi:

  • Vikingske invazije na Britaniju.
  • Postojanje Alfreda Velikog.
  • Život i vladavinu Karla Velikog (Charlemagne) i samo osnivanje Svetog Rimskog Carstva.

Ovaj period je već poznat kao Mračni vijekovi (iako moderni historičari izbjegavaju taj termin), gdje je dokumentacija o događajima bila oskudna nakon raspada Zapadnog Rimskog Carstva. Illig je tvrdio da je upravo ta rijetka dokumentacija savršen prostor za ubacivanje izmišljenih tri stoljeća kako bi se popunile rupe.

Ideja da su neki događaji iz Mračnog vijeka fabrikacija ima određenu težinu; legendarni Kralj Artur navodno je živio u tom dobu, ali zapisi o njegovom postojanju se uglavnom smatraju uljepšanim historijskim bajkama.

Hladni tuš historijske logike

Međutim, teorija fantomskog vremena, iako dramatična, suočava se s ogromnim preprekama logike i dokaza koje historičari navode kao neoborive argumente:

  1. Astronomija i kalendar: Ljudi u drevnim vremenima, uključujući astronome u drugim dijelovima svijeta, poput Kine i islamskog svijeta, vodili su izuzetno precizne zapise o astronomskim događajima (pomračenja Sunca, kretanje planeta). Njihovi kalendari savršeno se poklapaju sa Zapadnim kalendarom i sa modernim proračunima – što znači da nikome ne nedostaje 300 godina.
  2. Aukcije vremenskih bandita: Hronologija vladara i Papa je kritično narušena. Malo je vjerovatno da bi vizantijski car Konstantin VII. pomagao u zavjeri, s obzirom na to da je umro 959. godine, u vrijeme kada je Papa Silvestar II. bio 13-godišnji dječak, a car Otto III. se još nije ni rodio (rođen 980.). Jednostavno, trio se nije poklapao u vremenu da bi izveo prevaru.
  3. Paradoks Karle Velikog: Čini se pomalo neugodno da je stvaranje Svetog Rimskog Carstva od strane Karla Velikog izmišljeno, s obzirom na to da je Otto III. bio vladar Svetog Rimskog Carstva – ta titula nije mogla nastati iz ničega.
  4. Vjera i proricanje: Ako je motiv bio želja da se dođe do simbolične 1000. godine, koja bi mogla označiti i Drugi Hristov Dolazak, malo je vjerovatno da bi se veliki vjerski lideri oslonili na prevaru s kalendarom da prizovu Bogočovjeka.

Stoga, vrlo vjerovatno ne živimo u 18. vijeku. Ipak, teorija fantomskog vremena ostaje fascinantan podsjetnik na to koliko je historija fluidna i podložna interpretaciji, i koliko je lako stvoriti uvjerljivu naraciju kada su izvori oskudni.