Nikada u historiji čovječanstva razgovor nije bio dostupniji – i nikada nije bio tiši. Poruke putuju brže nego misli, odgovori stižu bez čekanja, a sagovornik je uvijek tu. Ne umara se, ne prekida i ne osuđuje.
Ali taj sagovornik nije čovjek.
Umjetna inteligencija postaje prostor u kojem se vježba komunikacija bez rizika. Bez pogrešnog tona, bez konflikta, bez neugodne tišine. I upravo u toj sigurnosti krije se pitanje koje rijetko postavljamo: šta se dešava s našom sposobnošću da razgovaramo s ljudima?
Siguran razgovor bez posljedica
Razgovor s AI-jem je emocionalno bezbjedan. Možete reći šta god želite, u bilo kojem trenutku, bez straha od odbacivanja ili nerazumijevanja. Nema socijalne cijene za nespretnost, nema povrede tuđih osjećaja.
Ali ljudski razgovori nikada nisu bili bezbjedni.
U njima postoji nesigurnost, neslaganje, nesavršenost. Upravo tu se gradi bliskost.
Ako svakodnevno biramo komunikaciju bez trenja, postajemo li manje sposobni da podnesemo trenje koje dolazi s ljudima?
Trening bez greške
Svaki razgovor je trening. Pitanje je samo – za šta.
Razgovor s AI-jem trenira jasnoću, ali ne trenira strpljenje. Trenira formulisanje misli, ali ne trenira slušanje. Trenira brzinu, ali ne trenira empatiju.
Postepeno, ljudski razgovori počinju izgledati “spori”, “neefikasni”, “neuredni”. Ljudi griješe, zaboravljaju, prekidaju, emocije im se mijenjaju. AI ne.
I tu nastaje nova vrsta distance – ne zato što ljudi nestaju, nego zato što prestaju ispunjavati standarde koje je postavila mašina.
Usamljenost bez tišine
Ovo nije priča o zamjeni prijatelja ili partnera. AI ne zauzima nečije mjesto. On mijenja očekivanja.
Kada se naviknemo na sagovornika koji je uvijek dostupan, uvijek strpljiv i uvijek fokusiran na nas, ljudski odnosi počinju djelovati naporno. Tišina postaje neprijatna, nesporazumi nepodnošljivi.
Usamljenost tada ne dolazi kao odsustvo komunikacije, nego kao odsustvo tolerancije na ljudsku nesavršenost.
Šta učimo dok razgovaramo
Tehnologija ne oblikuje samo ono što radimo, nego i ono što vježbamo. Ako najveći dio komunikacije provodimo s entitetima koji nemaju emocije, granice ni potrebe, postavlja se pitanje: kakvi postajemo mi?
Ne otuđeni.
Ne hladni.
Nego – nestrpljivi.
Možda najveći izazov umjetne inteligencije neće biti to što će nas nadmašiti u znanju, nego to što će nas naviknuti na svijet u kojem je razgovor lak – ali odnosi teški.
