Na današnji dan, 5. decembra, rođen je čovjek čije se ime danas mjeri ne godinama, već milimetrima filma, tonama slatkog sjećanja i kilometrima redova za karte. Danas slavimo rođendan Walta Disneyja, ali slaviti Walta znači slaviti istovremeno vizionara, perfekcionistu, nemilosrdnog poslovnog čovjeka i onog tihog dječaka iz Misurija koji je svoju maštu preobratio u globalni kulturni standard.
Disney nije bio samo animator, bio je prvi veliki inženjer snova industrijske ere. On nije samo stvarao crtane filmove, on je stvorio žanr djetinjstva, patentirao je emociju i postao de facto “otac” cijele jedne galaksije likova koji danas imaju veću moć prepoznavanja od većine stvarnih političara.
Otac animacije
Walt Disney je bio otac u vrlo specifičnom, brutalno kreativnom smislu. On nije samo dao život likovima, on im je dao trajanje.
Sin zlatnog doba: Prije svih, tu je Mickey Mouse, neobični, skromni miš koji je rođen iz finansijske nužde, a postao je amblem optimizma i ikona 20. vijeka. Mickey je bio njegov prvi hit, njegovo oruđe za preživljavanje.
Kćeri revolucije: Bio je otac revolucije u celuloidu – “Snježana i sedam patuljaka”. Time što je u najmračnijoj depresiji uspio ubijediti Hollywood da finansira dugometražni animirani film, Disney je izmislio cijelu industriju. Njegove princeze i junaci iz filmova poput Bambija ili Pinokija nisu samo crteži, oni su bili prve velike lekcije o strahu, gubitku, ljubavi i odrastanju koje su primila djeca širom svijeta.
Nasljednici magije: A tu su i veliki narativni spektakli iz kasnijeg perioda, gdje je Disney pomjerao granice tehnike, tražeći u svakom kadru savršenu iluziju: “101 Dalmatinac”, pa sve do eksperimentalne fantazije, gdje je pokušao spojiti klasičnu muziku s apstraktnom animacijom, stvarajući estetski doživljaj koji i danas fascinira.
Potomak od cigle i maltera: Njegovo najveće dijete, koje je izašlo iz okvira platna i ušlo u stvarni svijet, jeste Disneyland. To nije samo tematski park. To je bila vizija idealne Amerike, sterilizovane, sređene, vječno sunčane utopije gdje je svaki detalj pod kontrolom. Time je on postao arhitekta prostora u kojem djeca i odrasli mogu fizički hodati kroz fantaziju koju je on izmaštao.
Cijena savršenstva
Disney je bio kontradiktoran. Bio je čovjek koji je odbijao sindikate i često bio kritikovan zbog rigidnosti i poslovne oštrine, ali je istovremeno zahtijevao da se uloženo savršenstvo osjeti u svakoj sekundi filma. Svi ti likovi, od “Alise” do “Petra Pana”, morali su biti savršeni nosioci te bajke, bez obzira na cijenu i žrtve u studiju.
Na kraju, Walt Disney je uspio u onome u čemu su rijetki: stvorio je svijet koji ga je nadživio. I danas, kada vidimo dvorac sa špicom na početku svakog filma, ne gledamo samo logo korporacije. Gledamo u naslijeđe čovjeka koji je čvrsto vjerovao da je iluzija ljepša od stvarnosti, i koji nas je uvjerio u to da je ta iluzija, koju je on nacrtao i prodao, apsolutno neophodna.
Walt Disney nas je osudio na vječno djetinjstvo. I na današnji dan, dok svijet nastavlja da se vrti, mi i dalje tražimo taj “sretan kraj” koji nam je obećao.
