Sarajevo je jedan od rijetkih gradova u Evropi gdje vrijeme ne teče linearno. Ovdje se slojevi historije ne smjenjuju – oni stoje jedni pored drugih, ponekad u istoj ulici, ponekad na istom trotoaru.
Postoji malo poznata, ali lijepa istina: Sarajevo nije nastalo oko palate, tvrđave ili prijestolja. Nastalo je oko potrebe za životom – vodom, zanatom, molitvom, trgovinom. Zato je i preživjelo sve epohe koje su ga pokušale preoblikovati.
Grad u kojem se satovi ne slažu – namjerno
Jedna od najzanimljivijih sarajevskih posebnosti jeste razlika u mjerenju vremena koja je nekada bila stvarna, ne simbolična.
U osmanskom periodu, vrijeme se mjerilo prema zalasku sunca – svaki dan je imao „novu“ ponoć. Dolaskom Austro-Ugarske, uvedeno je srednjoevropsko vrijeme. Sarajevo je jedno vrijeme doslovno živjelo s dva sata: jednim za čaršiju, drugim za administraciju.
To nije bio haos. To je bila adaptacija. Grad se nije lomio da izabere jednu istinu – naučio je da živi s više njih.
Baščaršija: Urbanizam prije urbanizma
Baščaršija nije romantična razglednica. Ona je precizno projektovan ekonomski organizam iz 15. i 16. stoljeća.
Zanati su bili grupisani po buci, mirisu i opasnosti:
- kovači dalje od centra,
- zlatari u sigurnijim zonama,
- trgovina blizu džamije, hana i česme.
To nije slučajnost. To je rani oblik funkcionalnog urbanizma, stoljećima prije modernih gradskih planova.
Grad koji je uvijek bio “između” – i preživio baš zbog toga
Sarajevo nikada nije bilo čisto istočno, niti potpuno zapadno. Nije bilo ni granica, ni centar – nego prostor susreta. I ta pozicija „između“ često mu je donosila probleme, ali i jednu rijetku sposobnost: da razumije razliku.
Zato Sarajevo nikada nije gradilo identitet na čistoći, nego na miješanju. U istom kilometru kvadratnom mogu se vidjeti tragovi četiri carstva, a da grad i dalje ostane – grad.
Zanimljivost koja sve objašnjava
Sarajevo je jedan od rijetkih gradova u svijetu koji je više puta bio simbol početka nečega velikog, a nikada nije tražio tu ulogu:
- kraj jedne epohe 1914,
- simbol otpora 1990-ih,
- laboratorij suživota kroz stoljeća.
Nikada nije biralo historiju – historija je birala njega.
Grad koji ne traži da ga razumiješ odmah
Sarajevo se ne otkriva na prvu. Ono se sluša. U ritmu ulice, u naglasku, u načinu šutnje. To je grad koji je naučio da preživi tako što nije pokušavao biti jednostavan.
I možda je baš zato ostao živ.
