Leopold II nije bio diktator u klasičnom smislu.
Nije imao brkove, uniforme ni masovne parade.
I upravo zato je jedan od najuspješnijih masovnih ubica moderne historije — jer je ubijao tiho, birokratski i profitabilno.
Punih 23 godine (1885–1908), područje današnjeg Demokratska Republika Kongo nije bilo belgijska kolonija.
Bilo je privatno vlasništvo jednog čovjeka.
Doslovno.
Država kao plantaža, ljudi kao potrošni materijal
Leopold je stvorio tzv. Congo Free State — naziv koji je ciničan do granice groteske. To nije bila država, nego korporativni logor na otvorenom.
Glavni resurs?
– guma
– slonovača
Glavna radna snaga?
– lokalno stanovništvo, prisilno, bez prava, bez plate
Sistem je bio jednostavan:
- svako selo ima dnevnu kvotu
- ako kvota nije ispunjena — slijedi kazna
- kazna nije bila novčana
- bila je amputacija
Odsijecanje ruku kao „administrativna mjera“
Belgijski kolonijalni vojnici (Force Publique) morali su dokazivati da nisu „trošili metke uzalud“.
Kako su to dokazivali?
Donosili su odsječene ruke ubijenih ili kažnjenih Afrikanaca.
Ruke djece.
Ruke žena.
Ruke muškaraca koji nisu ubrali dovoljno gume.
U nekim slučajevima, ruke su sječene bez ubistva — kao opomena selu.
Ako se sutra ne ispuni kvota, slijedi smrt.
To nije bio izuzetak.
To je bio sistem upravljanja.
Broj koji Zapad nikada nije internalizirao
Procjene govore o 10 do 15 miliona mrtvih tokom Leopoldove vladavine.
Ne u ratu.
Ne u pobuni.
Nego kroz:
- glad
- bolest
- premlaćivanje
- egzekucije
- sistematsko uništavanje zajednica
To je demografski kolaps ravan najvećim genocidima 20. stoljeća.
Razlika?
Nije imao ime „genocid“ u tom trenutku.
I nije imao suđenje.
Zašto se o Leopoldo II ne uči kao o Hitleru
Adolf Hitler i Joseph Stalin su postali simboli zla jer:
- gubili su ratove
- ostavili su ruševine u Evropi
- poraženi su
Leopold II?
- bio je „civilizator“
- gradio je muzeje, palače i parkove u Belgiji
- umro prirodnom smrću
- nikada nije odgovarao
Njegovi zločini su se dešavali daleko od evropskih očiju, nad ljudima koji tada nisu smatrani „punim ljudima“.
To nije historijski previd.
To je selekcija sjećanja.
Prvi globalni skandal — koji nije promijenio sistem
Ironično, Leopoldov Kongo bio je jedan od prvih globalnih humanitarnih skandala. Novinari, misionari i aktivisti su pisali, fotografisali, upozoravali.
Tek 1908. Belgija mu je oduzela „posjed“ i pretvorila ga u zvaničnu koloniju.
Ne zbog pravde — nego zbog reputacije.
Leopold je umro bogat.
Belgija je zadržala korist.
Kongo je ostao razoren.
Zaključak koji se ne voli čuti
Ako bi se historija učila po broju mrtvih,
Leopold II bi stajao rame uz rame s najvećim zločincima ikada.
Ali historiju ne pišu brojke.
Pišu je pobjednici, muzeji i udžbenici.
A Leopold II je bio uspješan zločinac sistema —
i zato je ostao fusnota.
