“I stara kaže, jesi l’ normalan, Dragane, zatvaraj prozore, ne radi grijanje”. Šta će sad ovaj hladni januar, kad se svi tresemo od računa i vjetrova sa Zapada? Tako bi, možda, zvučao refren Zabranjenog pušenja da su napisali pjesmu o ovogodišnjem 9. januara u Republici Srpskoj. Jer, dok se u Banjaluci defilira pod sloganom “Živjeće ognjište”, vani se narod grije uz električne šporete, a entitetski dugovi se pune kao dim od cigarete koju niko ne smije popušiti. Danas, 9. januara 2026, slavi se 34. godišnjica proglašenja RS – ali je li ovo slavlje ili samo još jedan dim iz stare vatre, koja grije samo one na bini?
Šta se slavi, a šta se puši u pozadini?
Proslava je tu, uprkos svemu. U Banjaluci je, tačno u podne, krenuo svečani defile na Trgu Krajine: 1.300 policajaca u 44 ešalona, plus 1.931 civil iz 38 organizacija, uz motorizovane jedinice i liturgiju u Hramu Hrista Spasitelja u 9 sati. Svečana akademija, polaganje vijenaca, kulturni programi širom entiteta – pod sloganom “Živjeće ognjište”, koji podsjeća na borbu za opstanak i identitet. Vlasti ističu da je 9. januar “dan sjećanja na genocid nad Srbima u NDH 1941 – 1945” i reakciju na to – proglašenje RS 1992. kao akta samoodbrane. Prisustvovali su zvaničnici SNSD-a, delegacija iz Beograda, pa čak i patrijarh. Čestitke su padale kao konfete: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poručio da su “veze neraskidive i večne”, a premijer Đuro Macut podsjetio na Dayton kao osnovu odnosa.
Šta se slavi? Entitet koji je preživio rat, Dayton i godine pritiska – simbol srpskog identiteta u BiH, gdje se, kako kažu oni sa one strane, “čuva srpsko ime, vjera i tradicija”. Ali, kao u staroj pjesmi, kad se otvore prozori, ulazi hladnoća: ovo nije samo proslava već i podsjetnik na ono što RS nije – stabilan, bezbrižan, bez dugova koji guše.
Zašto je sporan – i zašto se i dalje puši?
Evo gdje ulazi refren: “Jesi l’ normalan?”. Sporan je 9. januar još od 2015, kad je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim – ne zato što je loš, već zato što nema “simboliku kolektivnog, zajedničkog sjećanja” za cijelu BiH. Sud kaže: ovaj datum se povezuje sa NDH-om, sa ustaškim zločinima, i slavi se samo od Srba, što duboko vrijeđa druge narode u zemlji. To nije “dan entiteta”, već podsjetnik na podjele koje Dayton nije zarastao. Opozicija u RS-u predlaže alternativu – obilježavanje drugih datuma, poput 12. avgusta (Dan Ustava RS-a), da se izbjegnu sukobi i sankcije.
A međunarodno? Zapad, EU i SAD vide ovo kao destabilizirajući čin, jer svaki defile budi strah od raspada BiH. Ove godine je stvarno taktički uzdržano: manje pompe, razvučeno na dane, bez masovnih okupljanja – Dodik balansira između ponosa i pritiska
Šta se ima slaviti kad je entitet u dubiozi – hljeba i igara, ili samo igara?
A sad, ono što boli najviše: šta se slavi kad RS tone u dugove, a narod traži hljeb, ne cirkus? Javni dug entiteta na kraju 2026. će dostići 7,2 milijarde KM – 35,8 % BDP-a, s planiranim novim zaduženjem od 1,6 – 1,7 milijardi KM samo ove godine. To je spirala: kamate od 30 miliona KM godišnje samo za jedan kredit, a glavnica se vraća 2026. – baš kad bi trebalo slaviti budućnost. Rast cijena hrane i energenata guši kuće: narod uzima kredite, dok Vlada bara rekord u povećanju duga.
.
Upozorenja su jasna: “Ova vlast će sama ukinuti Srpsku” ako se ne prestane sa zaduživanjem, jer prijeti kašnjenje plata, pad javnog sektora i investicioni zastoj. Globalno, 2026. nije godina oporavka – rast je slab, inflacija grize, a RS, umjesto investicija, troši na defile i parade. Šta se slavi? Opstanak, kažu oni gore.
Na kraju, kao u toj pjesmi – puši se zabranjeno, grije se na minimum, a hladnoća ostaje. RS slavi opstanak, ali pitanje je: hoće li dugovi ugasiti ognjište?
