Danas, 26. novembra 2025. godine, prolazi još jedna godina otkako je rođena Anna Mae Bullock – žena koja će postati Tina Turner, kraljica rock ‘n’ rolla. Rođena 1939. u malom Nutbushu u Tennesseeju, iz siromašne porodice, Tina je umrla 24. maja 2023. u svom domu u Küsnachtu, Švajcarskoj, u 83. godini, nakon dugog borbe s bolešću. Njena smrt nije bila kraj – to je samo pauza u plesu koji je trajao više od šest decenija, ples pun vatre, boli i trijumfa. Kao što je sama rekla u autobiografiji I, Tina (1986): “Život nije o tome da budeš savršen, već da budeš hrabar”. I hrabra je bila, više nego iko.
Tinin put u svijet muzike počeo je slučajno, 1957. godine, u St. Louisu, gdje je upoznala Ikea Turnera. On je nazvao Tina po filmu “The Big Tina” i odmah je uključio u svoj bend. Njihov duo, Ike & Tina Turner, postao je legenda R&B-a i soula 1960-ih: energični nastupi, s Tininim snagom i Ikeovim aranžmanima, donijeli su im hitove poput “A Fool in Love” (1960) i “It’s Gonna Work Out Fine” (1961). Ali iza scene krio se pakao – nasilna veza koja je kulminirala 1976. godine, kad je Tina pobjegla s 36 centi u džepu, ostavivši karijeru, djecu i strah. Taj bijeg bio je njen prvi Grammy – ne u muzici već u životu. Kao što je opisano u filmu “What’s Love Got to Do with It” (1993, s Angelom Bassett u glavnoj ulozi), Tina je pretvorila bol u snagu, a publika ju je nagradila ovacijama.
Solo karijera Tine Turner bila je čudo – revival u 40-im godinama, kad su mnoge pjevačice već bile u penziji. Njen preokret došao je 1984. s albumom “Private Dancer”, koji je prodao više od 20 miliona primjeraka i donio joj tri Grammyja. Tu je “What’s Love Got to Do with It” – pjesma koja je osvojila Grammy za Najbolji rock vokal 1985, postajući njen potpis: hladan, cinični pogled na ljubav, ali s toplinom koja grije dušu. “Proud Mary” (cover od Credence Clearwater Revival, 1971 s Ikeom, a solo 1988. na Tina Live in Europe) postala je himna – od rijeke Mississippija do svjetskih stadiona, s onim legendarnim “nice and rough” dijelom koji je Tina improvizovala na sceni. A “River Deep – Mountain High” (1966, producirao Phil Spector)? To je remek-djelo Wall of Sounda, pjesma o ljubavi dubokoj kao rijeka, koja je 1991. osvojila Grammy za najbolji remix.
Tina nije bila samo pjevačica – bila je fenomen. Prodala je više od 200 miliona ploča, osvojila 12 Grammyja (uključujući Lifetime Achievement 2018), i bila dva puta uvrštena u Rock & Roll Hall of Fame: prvi put s Ikeom 1991, a solo 2021. Njeni nastupi bili su spektakl – kratka haljina, visoke pete, kosa koja leti, i glas koji može razbiti zidove. U 1988. na Grammy Awards, kad je otpjevala “Proud Mary” s Bryantom Gumbelom, publika je ustala – to je bio trenutak kad je Tina postala simbol: crna žena s juga koja je osvojila rock svijet. Njen uticaj? Od Beyoncé (koja je nazvala “moja majka u muzici”) do Adel, sve slave Tinu kao onu koja je spojila soul, rock i pop u nešto univerzalno.
Ali iza slave bila je duboka duhovnost. Nakon bijega, Tina se okrenula budizmu – Nichiren Shoshu sekta pomogla joj je da izađe iz tame. “Nam Myoho Renge Kyo” – mantre koje je mrmljala svakog dana – postale su njen oklop. U 2013, u 73. godini, udala se za njemačkog muzičara Erwina Bacha, ljubav koju je opisala kao “pravu, bez drama”. Živjeli su u Švajcarskoj, gdje je Tina napisala memoare “My Love Story” (2018), otkrivajući borbu s rakom, bubrežnom insuficijencijom i transplantacijom (Erwin joj je dao bubreg 2017).
“Život je previše kratak za loše odnose”, rekla je – mudrost koju je ispjevala u “Better Be Good to Me” (1984), upozorenju ljubavnicama da traže bolje.
Danas, na njen rođendan, prisjećamo se Tine ne kao žrtve, već kao pobjednice. Njene pjesme – “Simply the Best” (1989, himna snage), “Goldeneye” (1995, za Bondov istoimeni film), “We Don’t Need Another Hero” (1985, iz Mad Maxa) – i dalje plešu kroz eter.
