Ogorčenje građana zbog slučaja Tuzla (podvođenje maloljetnica od policije, profesora, lokalne “elite”) nije iznenađenje – samo nastavak onoga što sada izlazi i u Sarajevu, gdje su pripadnici policije osumnjičeni za seksualnu zloupotrebu maloljetnice. To je krajnja faza metastaze koju dr. sci. Sandi Dizdarević, docent na predmetima Kriminalistička psihologija, već godinama secira u svojim djelima i javnim nastupima. Njegova knjiga “BiH u raljama kriminala i urušenog sistema vrijednosti” nije bila upozorenje – bila je dijagnoza sistemske patologije. Nije pisao o budućnosti, već je opisivao stvarnost koja je upravo eksplodirala.
Dok “burazerska” elita nastavlja da štiti svoje strukture, pitamo se: Kako se boriti protiv sistema koji je postao kriminalna organizacija?
Dizdarević, čovjek koji je platio najvišu cijenu za dosljednost (“aidovac”, “ustaša”, “američki čovjek”), za Antiportal nudi odgovore. Nema studija, nema lažne kurtoazije – samo brutalna forenzika truleži.
Gospodine Dizdareviću, u predgovoru pomenute knjige govorite o kolektivnoj zaštiti zla. Slučaj Tuzla je razotkrio da su policajci i profesori aktivni nosioci kriminala. Možete li opisati modus vivendi tog “hibridnog” zla? Kako se u praksi provodi inhibicija sankcionisanja kada je zločinac istovremeno i čuvar zakona?
“Knjiga u kojoj zapravo opisujem genezu zla s kojim je suočena BiH, kao i svi oni profesionalni državni, policijski i drugi službenici, jeste zapravo monografija uzroka sa svim posljedicama koje sam trpio kao i svi oni ljudi s kojima sam radio, a posebno članovi moje uže porodice. U knjizi ne govorim o vlastitom bolu, već o bolu s kojim su suočene žrtve, građani i u krajnjoj instanci država Bosna i Hercegovina. “Hibridno” zlo, kako ste ga definisali, zapravo je posljedica urušenog sistema vrijednosti koji se javlja kao posljedica dok su uzroci višestruki, ali proizlaze iz dva ključna elementa: neznanja u akciji i politizaciji svih elemenata koji čine državnost i integritet, kao i slobodu, kroz djelovanje politički podobnih i nestručnih kadrova koje su posljednjih 30 godina uhljebljavali u različite službe”, govori Sandi Dizdarević za Antiportal.
Hibridno zlo: Neznanje u akciji i politički kadrovi
Cijeni da slučaj iz Tuzle, koji posljednjih dana zgrožava javnost, ali i dio profesionalne zajednice, nije usamljen, on je sistemska djelatnost upravo onih kadrova koje je opisao.
“Imali smo i ranije slučajeve u kojem su policijski, državni i politički službenici bili umiješani u ovakva zlodjela, ali smo godinama zatvarali oči pred istim pod različitim izgovorima i opstrukcijama onih koji su direktno ili indirektno bili u takvim mrežama. Prvi simptom opstrukcija jeste “odugovlačenje”. To je jasan znak o uticajima pojedinica ili grupa iz sistema. Mi posljednjih trideset godina, osim nekoliko izuzetaka, nemamo adekvatnih sankcija za monstruozna zlodjela. Hibridnim operacijama kroz različite narative nastoje proglasiti herojima, a ne žrtvama. Sada, poslije 30 godina, upravo nam te “žrtve” kreiraju procese i bave se onim na šta se zgrožavamo. Naravno, ovdje želim veoma jasno naglastiti da nema generalizacije, jer policijski sistem u velikoj mjeri čine časni, stručni i profesionalni policijski službenici. I ovaj primjer jasno pokazuje da unutar policije postoje profesionalni i stručni policijski službenici koji rade svoj posao”, jasan je naš sagovornik.
Vi ste rano dijagnostifikovali da je život postao kapitalistička formula. Šta je stvarna cijena žrtava poput pomenutih maloljetnica u toj jednačini moći? Da li je to dokaz da su etički i normativni postulati potpuno ispražnjeni iz institucija, ostavljajući samo organizacionu strukturu za eksploataciju?
“Cijena žrtava poput maloljetnica ne može se iskazati u matematičkoj formuli, jer to su ljudska bića, koja svojom psihofizičkim uzrastom nisu mogla uticati na volju, zbog čega ovaj zločin i jeste monstruozan. Matematičku ili kapitalističku formulu su vidjeli samo oni koji djecu nisu promatrali i poštivali kao vlastitu. Monstruoznost je veća činom da su to uradili upravo oni koji su imali obavezu da svu djecu, a posebno žrtve, štite, a ne da ih zloupotrebljavaju, iskorištavaju i dodatno viktimiziraju. Njihova bol, koja je u ovim trenutcima prisutna postat će puno teža i intenzivnija u vremenima koje su ispred njih, jer ih sistem ni dalje neće štititi. Volio bih da griješim.
Cijena žrtve: Sociopatija i organizaciona struktura moći
Svi oni profesionalci koji žrtvu, a osobito djecu i maloljetnice/ke promatraju sa aspekta cijene možemo svrstati u sociopate. Cijena koju su ova nedužna djeca platila ogleda se kroz psihološki, biološki, moralni i socijalni smisao. Ovdje moram istaći da nije samo sistem vrijednosti poremećen kod pojedinaca i grupa unutar sistema već i kod dijela građana. Slučaj iz Tuzle je samo jedan u nizu. Svaki grad, odgovorno vam tvrdim, ima svoj slučaj, i za njega svi znaju, svi pričaju i svi mu na takav način daju opravdanje, jer nema reakcije. Oni koji se unutar sistema odvaže i počnu istraživati, postaju izdajnici, predmet su različitih istraga i postupaka. Međutim, kada se slučaj desi i dospije u javnost, kratkotrajno se bude pojedinci, ali nekoliko dana kasnije oni koji su otkrili, istraživali i procesuirali ostaju sami i bore se sa sistemskim zlom, mrežama, hobotnicama i piramidalnim šemama korupcije, nepotizma, degradacije, etiketiranja…”, objašnjava Dizdarević.
Godinama Vas nazivaju “obavještajcem”, “ustašom” i “plaćenikom”. U kontekstu najnovjih afera, kada su policajci podvodili, da li je plasiranje sistemskih dezinformacija zapravo kontraobavještajni rad usmjeren ne na neprijatelja, već na likvidaciju savjesnih pojedinaca unutar vlastitog aparata?
“Ne bih to nazvao kontraobavještajni rad, jer je on puno suptilniji, organizovaniji i poduzima se strateški od države. Ako bih ga nazvao kontraobavještajnim, onda bi zapravo dao legitimitet postojanju takvih grupa unutar sistema, a to nikako nije tačno. To su ljudi koji nisu dostojni pozicije, nisu stručni, koji su primljeni od političkih grupacija da bi obavljali za njih određene prljave poslove, svjesno ili nesvjesno. To su organizirane kriminalne grupe, koje djeluju pod paravanom nacionalnih i etničkih patriotskih elemenata.
Likvidacija savjesti: Od nagrade do epiteta “izdajnik”
Svaki pojedinac ili grupa unutar sistema koja se odvaži nešto napraviti vremenom postaje meta, gdje se veoma perfidnim instrumentima nastoji uništiti. Prvo vas pokušaju nagraditi određenom pozicijom za koju i sami znate da je ne zaslužujete niti ispunjavate zakonom propisane uslove da je obavljate. Kada i ako pristanete, vi ste već dio te grupacije. Ako ne pristanete, onda ste predmet anonimnih prijava i raznih disciplinskih, pa i krivičnih postupaka. Takvi postupci se javljaju u kontinuitetu. Kada ne uspiju ni takvim instrumentima, onda članovi vaše porodice postaju mete, jer svi mi smo slabi na djecu, ali rijetki opstanu. One koji ni na ovakav način ne pokleknu, onda počinju dobivati epitete „obavještajac“, izdajnik i slične”, priča naš sagovornik.
Napisali ste: “To je moja sloboda, bez obzira na cijenu”. Kada se suočavate s otporom kolega, prijetnjama i “prijateljima” koji Vas testiraju, šta je Vaša etička paradigma? Da li je taj vertikalni moralni stup jedina operativna metoda koja preostaje za borbu protiv lateralne sistemske korupcije?
“Etička paradigma je stup opstanka, ali sporedni element koji proizlazi iz etičke paradigme jesu znanje i podrška svih članova porodice. Naravno, veliku ulogu u tom procesu ima podrška ljudi koji su vam istinski prijatelji, jer takve poslove nikada ne radite sami, već u timu i pojedinac je samo član tima. Sve poluge koje su zakonom propisane, a odnose se na postavljanje unutar policijskog sistema, od prijema u nivo I, i nivo II, do postavljanja direktora, odgovorno vam tvrdim da su politizirane. To su mreže.
Vertikalni stup vs. lateralna korupcija: Sloboda kao etička paradigma
Odavno u javnom i stručnom opusu ukazujem i upozoravam na brojne devijacije unutar zakonskih normi, miješanje politike, ali na kraju kada legnete, shvatite da je to sistem. Nezavisni odbori su potpuno zavisni, komisije za prijem su pro forme, i nemaju nikakvu meritornu ulogu, jer ukoliko ne urade kako im se iz vrha mreže (politike, preko prvih ljudi policije) da instrukcija, postaju izdajnici i onda dolazi do moralnog propadanja jer su rijetki koji nisu pristali. Kada pristanete na takve igre, postajete dio mreže, odnosno jedan krak”, upozorava Dizdarević.
U knjizi naglašavate da sloboda nema cijenu – s obzirom na Tuzlu i slične slučajeve, kolika je cijena koju plaćamo danas za “sistem” koji štiti “klijente” umjesto žrtava, i kako bismo to preokrenuli?
“Sloboda koju opisujem ne odnosi se na fizičku slobodu, već na intelektualnu. Kada bilo kojem intelektualcu oduzmete slobodu, ili sam padne u mrežu zla, onda nastupa intelektualna smrt, gdje činite ili doprinosite zlu, ali kroz paravane intelektualnih diskursa i odbrambenih mehanizama nastojite pružiti određeno opravdanje. U ovoj zemlji se to radi više od 30 godina. Mi smo, dozvolite mi da veoma precizno navedem, ‘silovana nacija’. Svi građani su svojevrsne žrtve onih kojih gledamo kako se svađaju, kako su patriote unutar svojih etnosa, kako nas brane od onih drugih, a zapravo od rata pa do danas, oni su ‘burazeri’, bave se istim poslovima, zajednički zarađuju. Poslije svakog zla i događaja koji nas malo emocionalno pogodi, građani izađu u neznatnom broju i podnose određene zahtjeve. Za nekoliko dana ti zahtjevi postaju mrtvo slovo na papiru. Primjera je jako puno. Slučaj Memić, Dragičević, Nizama, Inela, Azemina, i brojni drugi. Svi smo u nekom neopisivom, ali vrlo jasnom strahu. E, kada strah postane sredstvo i alat za nametanja straha onim koji su činioci zla, tada će doći do početka uspostavljanja novog sistema vrijednosti”, zaključuje Sandi Dizdarević za Antiportal.
