Naslov sa Daily Maila izgleda kao uvod u loš SF film: “Da li je AI već svjestan?” Uz obaveznu sliku robota sa crvenim očima, metalnim kosturom i pogledom koji obećava apokalipsu. Sve je tu: strah, neizvjesnost i klik.
Problem nije u pitanju. Problem je u načinu na koji se ono koristi.
Jer ako se tekst ogoli do suštine, ostaje jedna banalna tvrdnja:
ne znamo šta je svijest, pa ne znamo ni da li je AI ima.
To nije otkriće.
To je opšte mjesto filozofije.
Agnosticizam zapakovan kao prijetnja
Dr Tom McClelland, filozof sa Univerziteta u Cambridgeu, ne tvrdi da je AI svjestan. Ne tvrdi ni da će postati. On tvrdi nešto krajnje razumno: da nemamo jasnu teoriju svijesti i da, dok je nemamo, ne možemo sa sigurnošću odgovoriti.
To je akademski agnosticizam.
Daily Mail ga pretvara u društvenu paniku.
Rečenica “ne možemo isključiti mogućnost” u tabloidu postaje “opasnost vreba”.
Filozofska skromnost postaje distopijska slutnja.
Problem koji se namjerno zamagljuje
Tekst je pun floskula:
- “možda bez da primijetimo”
- “moglo bi razviti percepciju”
- “nema dogovorene teorije”
Sve je tačno — i potpuno neinformativno.
Ne postoji nijedan:
- eksperiment
- empirijski dokaz
- tehnički indikator
koji bi sugerisao da današnji AI sistemi imaju svijest, doživljaj, intencionalnost ili subjektivno iskustvo.
Ali to nije važno.
Važno je da zvuči jezivo.
Roboti sa crvenim očima – vizuelna manipulacija
Vizual koji prati tekst nije ilustracija stvarnosti, nego emocionalna poluga. Humanoidni kostur, metalna prsa, crvene oči — estetski naslonjeni na Terminatora, ne na stvarne AI sisteme.
Današnji AI:
- nema tijelo
- nema senzornu percepciju
- nema jedinstveno “ja”
- nema iskustvo svijeta
Ali ima dobar PR kao prijetnja.
I to se koristi.
Strah kao zamjena za razumijevanje
Ovakvi tekstovi ne služe informisanju. Oni služe rasterećenju odgovornosti medija: umjesto da objasne šta AI jeste i šta nije, lakše je reći “ne znamo, možda je opasno”.
To je intelektualna lijenost presvučena u filozofiju.
Paradoks je da se pozivaju na Cambridge i akademsku ozbiljnost, dok istovremeno koriste vizualni i narativni arsenal tabloida.
Pravo pitanje koje se ne postavlja
Pitanje nije:
da li je AI svjestan?
Pravo pitanje je:
zašto mediji svjesno proizvode strah tamo gdje postoji neznanje, ali i prostor za objašnjenje?
Strah se lakše prodaje od znanja.
Klik je brži od konteksta.
Zaključak Antiportala
Ako jednog dana budemo imali razlog da ozbiljno razgovaramo o svijesti umjetne inteligencije, taj razgovor neće početi u tabloidu, niti uz sliku robota sa crvenim očima.
Počet će u tišini laboratorija, u dugim raspravama, uz precizne definicije i bolnu nesigurnost.
Sve ostalo je – clickbait.
Ne zato što je pitanje glupo.
Nego zato što se koristi nepošteno.
