Članak “How a Balkan Wind Farm Aids US National Security” objavljen u CEPA (Center for European Policy Analysis) predstavlja ključnu geopolitičku analizu koja povezuje energetsku tranziciju na Zapadnom Balkanu sa strateškim interesima Sjedinjenih Američkih Država. U kontekstu sve većeg ruskog i kineskog utjecaja u regiji, članak ističe da američki angažman u obnovljivim izvorima energije nije samo ekonomski već i sigurnosni imperativ, direktno podržan Western Balkans Democracy and Prosperity Actom iz Nacionalnog zakona o odbrani (NDAA) za 2026. godinu. Ova inicijativa, prema tekstu, omogućava SAD-u da se suprotstave “nefarnim” energetskim dobavljačima i jačaju stabilnost NATO-ovog jugoistočnog krila, gdje su zemlje poput BiH i Albanije ranjive na vanjske pritiske.
Glavna teza: Energetika kao ključ za stabilnost i otpornost
Članak argumentira da energetska ovisnost Zapadnog Balkana o Rusiji i Kini nije samo ekonomski problem već geopolitički: “Zemlje koje nemaju kontrolu nad svojom energijom lakše su podložne pritisku, manipulaciji i destabilizaciji”. Fokus je na Albaniji, gdje Tropojë Wind Renewable Energy Park (600 MW, jedan od najvećih vjetroparkova u regiji) simbolizira pomak ka obnovljivim izvorima. Ovaj projekt, razvijen od američke kompanije CWP u suradnji s Evropskom komisijom, diverzificira albansku energetsku mješavinu (od hidroenergije, ranjive na suše, ka vjetru i suncu), omogućujući samodostatnost i izvoz u Evropu do 2030. godine – kada bi obnovljivi izvori trebali činiti oko 30% albanske potrošnje energije. Za SAD, ovo nije samo investicija; to je način da se unese transparentnost i pravila zakona u regiju, smanjujući potrebu za “krizno upravljanje” i jačajući NATO-ovu flanku protiv kibernetičkih i fizičkih prijetnji energetskoj infrastrukturi.
Koristi za američku nacionalnu sigurnost: Od diverzifikacije do otpornosti
Analiza naglašava da energetski sigurni partneri su stabilniji, što direktno koristi SAD: “Američke kompanije donose ne samo kapital već i transparentnost, konkurentno nabavljanje i poštovanje pravnog poretka”. NDAA 2026. obvezuje saradnju u diverzifikaciji izvora, smanjenju ovisnosti o ruskoj energiji, ubrzanju obnovljivih projekata i modernizaciji infrastrukture protiv kibernetičkih napada. U kontekstu Zapadnog Balkana, gdje Rusija kontrolira ključne objekte (npr. rafineriju nafte u Srbiji pod sankcijama SAD-a), a Kina ulaže bez uvjeta, američki angažman sprečava “energetski imperializam”. Tropojë park, primjerice, smanjuje albansku ranjivost na suše (kao 2022, kada je Albanija morala uvoziti energiju), omogućujući surplus za izvoz u Evropu i jačajući regionalnu mrežu (npr. LNG terminali u Grčkoj i Hrvatskoj).
Ovo ima šire implikacije: Smanjuje politički utjecaj Rusije i Kine, koji koriste energetsku ovisnost za korumpirane ugovore i destabilizaciju. Kao što članak navodi, “energetski dobavljači u jugoistočnoj Evropi često su politizirani i nekad zlonamjerni” – što čini SAD angažman ključnim za podršku demokratskim institucijama i smanjenje nestabilnosti na NATO-ovom rubu.
Geopolitičke implikacije za Balkan: Između limba i prilike
Za Zapadni Balkan, ova analiza vidi 2026. kao “veliku godinu” za energetsku tranziciju, ali i rizik ako se ne iskoristi. Albanija prednjačici, ali BiH, Srbija i Kosovo zaostaju zbog etničkih podjela i korupcije – gdje ruski vlasnici (kao u Srbiji) blokiraju reforme. Članak upozorava na to da bez američke podrške (kao kroz NDAA), regija će ostati “limb” – ne kriza, ali hronična ranjivost na vanjske šokove (npr. ruske prekide opskrbe ili kineske “dugove zamke”). Pozitivno: Obnovljivi projekti poput Tropojë mogu stvoriti 30% albanske energije do 2030, smanjujući uvoz i jačajući regionalnu stabilnost – ali samo ako se EU/SAD koordiniraju protiv “malignog utjecaja”.
U kontekstu BiH, gdje smo ranjivi na energetske blokade (kao 2022. kriza sa RS), ovo je prilika: Američke investicije mogu podržati reforme, ali zahtijevaju političku volju protiv korupcije. Ako ne, risikiramo da postanemo “energetski kolonijalni” – ruski ili kineski, a ne euroatlantski.
Zaključak: Prilika za 2026. – ili još jedna propuštena?
CEPA analiza je optimistična, ali realna: Američki angažman u vjetroparkovima poput Tropojë nije samo o vjetru – to je o vjetru promjena na Balkanu, gdje energetska nezavisnost može biti ključ za EU/NATO integraciju. Za BiH, to znači – ili podržati reforme i diversifikaciju (kao što NDAA nudi), ili ostati u “limbu” gdje Rusija i Kina imaju karte u rukama. 2026. može biti godina za “energetski preporod”, ali samo ako lideri prestanu “hedgati” i počnu graditi. Inače, vjetar će puhati protiv nas – a ne za nas.
