Kineski fuzijski reaktor, poznat kao “vještačko Sunce”, postigao je značajan napredak u potrazi za čistom, neograničenom energijom. Istraživači su objavili da je njihov uređaj po prvi put premašio takozvanu “Greenwaldovu granicu”, kritični prag koji se dugo smatrao barijerom za stabilnost fuzijske plazme.
Šta je Greenwaldova granica? U nuklearnoj fuziji, atomi se spajaju pod ekstremnim pritiskom i toplotom kako bi oslobodili energiju – isti proces koji pokreće zvijezde. Jedan od ključnih faktora za uspješnu fuziju je gustoća plazme. Međutim, od 1980-ih godina fizičari su znali za limit koji je postavio Ian Greenwald, a koji kaže da povećanje gustoće iznad određene tačke dovodi do nestabilnosti i gubitka kontrole nad plazmom (disrupcije).
Novi rekord u Kini
Koristeći HL-2A tokamak (uređaj u obliku krofne za zadržavanje plazme), naučnici u Kini uspjeli su operisati pri gustoći koja je znatno iznad ove teorijske granice. Ovaj podvig je postignut upotrebom novih tehnika magnetnog zatvaranja i precizne kontrole toplotnih tokova.
Ono što ovaj rezultat čini posebnim nije samo postizanje visoke gustoće, već održavanje te plazme stabilnom bez katastrofalnih prekida koji obično prate ovakve eksperimente.
Zašto je ovo važno?
Povećanje gustoće plazme je ključno za povećanje efikasnosti fuzijskih reaktora. Što je plazma gušća, to je veća vjerovatnoća da će se atomi sudariti i spojiti, što rezultira većom proizvodnjom energije. Premašivanje Greenwaldove granice otvara put za manje, snažnije i ekonomski isplativije reaktore u budućnosti.
Put ka komercijalnoj fuziji
Iako je ovo ogroman tehnički trijumf, komercijalna primjena fuzije je i dalje decenijama daleko. Izazov ostaje kako održati ovakve ekstremne uslove tokom dugih vremenskih perioda i kako izvući više energije nego što se potroši na pokretanje samog procesa.
Ipak, kineski napredak pruža dragocjene podatke za međunarodne projekte poput ITER-a (International Thermonuclear Experimental Reactor) u Francuskoj, u kojem Kina također učestvuje. Ovi rezultati sugerišu da su neka od ograničenja koja smo smatrali nepremostivim možda samo inženjerski izazovi koji čekaju da budu riješeni.
Uspjeh sa HL-2A reaktorom još je jedan korak ka pretvaranju sna o čistoj energiji bez emisije ugljika i bez dugovječnog radioaktivnog otpada u stvarnost.
