Ako slušaš javne rasprave, steći ćeš dojam da je Južna interkonekcija blokirana zbog:
– procedura
– nadležnosti
– ustava
– “brige za entitete”
U stvarnosti, blokada je političko–ekonomska, ne pravna.
1. SNSD – zadržavanje energetskog monopola
Najkonzistentniji i najdugotrajniji otpor dolazi iz krugova bliskih Milorad Dodiku i njegovoj političkoj infrastrukturi.
Zašto?
Jer današnji gasni sistem znači:
- jedan ulaz
- jedan pravac
- jedan centar kontrole
Taj sistem omogućava:
- politički pritisak
- ucjene u kriznim momentima
- vezivanje energetike za šire geopolitičke interese
Južna interkonekcija razbija tu polugu.
A ko izgubi polugu — gubi moć.
Zato se projekat:
- razvlači
- prebacuje između institucija
- uslovljava “novim zakonima”
Ne da bi se popravio, nego da nikad ne dođe na red.
2. HDZ BiH – kontrola trase i upravljanja
Otpor iz ovog pravca je tiši, ali jednako važan.
Ključno pitanje za HDZ nije:
“Treba li BiH Južna interkonekcija?”
nego:
“Ko njome upravlja i kroz čiju teritoriju ide?”
Insistiranje na:
- posebnom operatoru
- novim kompanijama
- izmjeni vlasničkih odnosa
nije briga za funkcionalnost, nego za utjecaj.
Bez kontrole nad infrastrukturom, nema političkog kapitala.
A bez političkog kapitala — nema trgovine.
3. Entitetski veto kao alat, ne princip
Formalno se često čuje:
“Energetika je entitetska nadležnost.”
To je poluistina.
U praksi, entitetski mehanizmi se koriste selektivno:
- kad projekat donosi kontrolu → nadležnost “nije problem”
- kad razbija monopol → nadležnost “odjednom postaje sveta”
To nije ustavni stav.
To je taktičko kočenje.
4. Sekundarni igrači: birokratija i interesne mreže
Postoji i tiši sloj otpora:
- ljudi vezani za postojeće ugovore
- posrednici
- energetski lobiji
Za njih, svaki novi pravac znači:
- manje provizija
- manje zatvorenih dogovora
- više transparentnosti
A to se u BiH ne doživljava kao prednost.
Šta je zajedničko svim blokadama?
Nijedna nema veze sa:
- sigurnošću sistema
- interesom građana
- cijenom gasa za domaćinstva
Sve imaju veze sa:
kontrolom
monopolom
političkom trgovinom
Naš zaključak
Južna interkonekcija se ne koči zato što je loša.
Koči se zato što je opasno dobra.
Opasna po:
- energetske monopole
- političke ucjene
- sistem “jedne slavine”
I zato se oko nje vodi bitka koja se ne vidi u cijevima,
nego iza zatvorenih vrata.



