Prema podacima Agencije za statistiku BiH, potrošačka korpa u septembru iznosila je 3.431,60 KM, dok prosječna plata jedva prelazi 1.200. To znači da građanin Bosne i Hercegovine – onaj koji još nije pobjegao – može da kupi tačno trećinu vlastitog života.
Za ostatak mora ili da se zaduži, umre od gladi ili da počne kopati po kontejneru koji, usput rečeno, više nije simbol siromaštva nego ekonomski indikator. Jer, kako reče jedan ekonomista s televizije, “živimo bolje, samo to još ne osjećamo”. Ta rečenica bi mogla biti moto Bosne: države u kojoj niko ne zna od čega živi, ali svi znaju ko im je kriv.
Matematika preživljavanja
Potrošačka korpa raste kao političarska retorika pred izbore – buja, ali ne hrani. Hljeb je poskupio, mlijeko se tretira kao luksuz, a meso je nostalgični predmet.
Penzioner danas računa kalorije kao da vodi privatni nutricionistički kamp, dok vladajuća kasta troši javni novac kao da igra monopol bez kraja i posljedica.
U zemlji u kojoj pola populacije ne može pokriti osnovne troškove života, država uredno investira u – automobile, kabinete i vijeća za digitalnu transformaciju siromaštva. I sve to uz odbovarajuću dozu floskula o “evropskom putu”, koji sve više liči na pokretnu traku u mjestu.
Politička elita – gladni za privilegijama
Političari ne mare što narod jede manje nego zatvorenici u nekim državama trećeg svijeta. Njihov frižider je pun – subvencijama, tenderima, fiktivnim putovanjima i “patriotizmom” po kilogramu.
Dok građanin mjeri hoće li kupiti hljeb ili lijek, vlast mjeri koliko još može izdržati narod prije nego što počne jesti sam sebe.
Niko ne priča o tome da prosječna plata nije ekonomski pokazatelj, već statistička uvreda: kad plata ministra i plata čistačice završe u istom prosjeku, rezultat nije istina – nego matematička laž s državnim pečatom.
Korpa kao metafora propasti
Potrošačka korpa danas više nije ekonomski instrument – ona je psihološki test izdržljivosti. Puna je svega osim dostojanstva: ulja, kredita, praznih obećanja i lažnih reformi. Jer država koja ne može nahraniti svoje građane, ali uredno hrani svoje elite, nije država. To je organizovana glad s logotipom zastave.
Ova zemlja više ne zna da stvara, nego samo da trpi.
I sve dok se trpljenje prodaje kao patriotizam, a preživljavanje kao uspjeh – korpa će biti puna ničega, a narod prazan.
