Ispumpavanjem vode iz tla i njenim premještanjem na druge lokacije, ljudi su pomjerili toliku masu da se Zemljina osa pomaknula 78,48 centimetara prema istoku samo u razdoblju između 1993. i 2010. godine. Navedeni podaci proizlaze iz nove studije objavljene u časopisu Geophysical Research Letters. Naučnici su na temelju klimatskih modela još ranije procijenili da su ljudi u navedenom razdoblju ispumpali 2.150 gigatona podzemnih voda, što je ekvivalent porastu nivoa mora od preko 6 milimetara.
Potvrda tog podatka može se dobiti analizom Zemljine ose, oko koje se naš planet okreće. Rotacioni pol pomiče se uslijed procesa zvanog polarno kretanje, pri čemu položaj varira u odnosu na koru. Raspodjela vode na planetu, pak, direktno utječe na raspodjelu njene mase. Slično kao što dodavanje male mase na čigru mijenja njeno okretanje, tako se i Zemlja okreće malo drugačije kako se voda premješta.
Nagnuli smo planet
Ki-Weon Seo, geofizičar s Nacionalnog univerziteta u Seulu koji je vodio studiju, istaknuo je kako njihovo istraživanje pokazuje da među uzrocima povezanima s klimom, preraspodjela podzemnih voda ima najveći utjecaj na pomicanje rotacionog pola.
Sposobnost vode da mijenja Zemljinu rotaciju otkrivena je 2016. godine, no specifičan doprinos podzemnih voda tim promjenama do sada nije bio istražen. U novoj studiji, istraživači su modelirali otkrivene promjene u pomicanju Zemljinog rotacionog pola i kretanju vode – prvo uzimajući u obzir samo ledene pokrivače i glečere, a zatim dodajući različite scenarije preraspodjele podzemnih voda.
[Slika: (a) Pojedinačni doprinosi polarnom kretanju. (b) Zbir doprinosa sa (puna plava linija) i bez (isprekidana plava linija) iscrpljivanja podzemnih voda. Crveno označava izmjereni pomak]
Model se poklopio s promatranim polarnim pomakom tek kada su istraživači uključili 2.150 gigatona preraspodijeljenih podzemnih voda. Bez tog podatka, model je odstupao za 78,5 centimetara, odnosno 4,3 centimetra pomaka godišnje.
Surendra Adhikari, naučnik iz Laboratorija za reaktivni pogon (JPL) koji nije sudjelovao u ovoj studiji, ali je objavio rad iz 2016. o utjecaju preraspodjele vode na rotacioni pomak, opisao je ovo kao važno opažanje. Naglasio je da su autori studije kvantificirali ulogu crpljenja podzemnih voda na polarno kretanje te da je ona prilično značajna. Seo je izrazio zadovoljstvo pronalaskom neobjašnjenog uzroka pomaka rotacionog pola, ali i zabrinutost kao stanovnik Zemlje zbog činjenice da je crpljenje podzemnih voda još jedan izvor porasta nivoa mora.
Utjecaj geografskog položaja
Lokacija podzemnih voda igra ključnu ulogu u tome koliko one mogu promijeniti polarni pomak. Preraspodjela vode iz srednjih geografskih širina ima veći utjecaj na rotacioni pol. Tokom razdoblja obuhvaćenog studijom, najviše vode preraspodijeljeno je u zapadnoj Sjevernoj Americi i sjeverozapadnoj Indiji, područjima koja se nalaze upravo na tim geografskim širinama. Pokušaji država da uspore stope iscrpljivanja podzemnih voda, posebno u tim osjetljivim regijama, teoretski bi mogli promijeniti trend pomaka, ali samo ako se takvi pristupi očuvanju održavaju desetljećima.
Iako se rotacioni pol normalno mijenja za tek nekoliko metara unutar godine dana, pa promjene uzrokovane crpljenjem podzemnih voda ne nose rizik od pomicanja godišnjih doba, na dugim geološkim vremenskim skalama polarni pomak može imati utjecaj na Zemljinu klimu, kažu naučnici. Sljedeći korak u istraživanju mogao bi biti pogled u prošlost. Budući da su podaci o polarnom kretanju dostupni još od kraja 19. stoljeća, naučnici bi ih potencijalno mogli koristiti za razumijevanje varijacija u kontinentalnim zalihama vode tokom posljednjih 100 godina.
