Ako pogledamo kartu milijardera, vidimo koncentraciju bogatstva u:
- Sjedinjenim Državama
- Kini
- Zapadnoj Evropi
Ako pogledamo kartu historijskih emisija CO₂ — vidimo gotovo istu geografiju.
To nije slučajnost.
Industrijalizacija = akumulacija
Najveći broj milijardera dolazi iz država koje su:
- prve industrijalizovane
- dominirale globalnom trgovinom
- kontrolisale energente i tehnologiju
Iste te države su:
- generisale najveći dio historijskih emisija
- najviše doprinijele klimatskim promjenama
Bogatsvo i emisije su rasli zajedno.
Afrika: Najmanje bogatstva, najmanje emisija — najveća ranjivost
Afrika:
- ima minimalan broj milijardera
- ima minimalni historijski doprinos emisijama
- ali je među najpogođenijim regionima klimatskim promjenama
Suše, poplave, nestabilna poljoprivreda, migracije.
To je paradoks 21. vijeka:
Oni koji su najmanje doprinijeli problemu, najviše trpe posljedice.
Privatni kapital i tranzicija
Veliki dio današnjeg bogatstva dolazi iz:
- fosilnih goriva
- teške industrije
- logistike i transporta
- tehnoloških platformi koje troše ogromne količine energije
Istovremeno, ista ta elita sada investira u:
- obnovljive izvore
- baterije
- električna vozila
- klimatske fondove
To stvara novu dinamiku:
Klimatska tranzicija postaje i novo polje akumulacije kapitala.
Klimatska pravda vs. tržišna logika
Postavlja se pitanje:
Da li će klimatska kriza smanjiti nejednakost
ili će je dodatno produbiti?
Ako tranzicija zahtijeva:
- skupe tehnologije
- pristup kapitalu
- finansijske instrumente
onda zemlje bez kapitala ostaju zavisne.
Bogate države mogu “dekarbonizirati”.
Siromašne moraju prvo razviti osnovnu infrastrukturu.
Geopolitika energije
U svijetu klimatske tranzicije:
- Litijum postaje nova nafta
- Kobalt, rijetki metali, solarne komponente — nova strateška polja
Ponovo vidimo koncentraciju:
- kapital u nekoliko država
- sirovine u drugim
- proizvodnja u trećima
Nejednakost ne nestaje — ona se reorganizuje.
Suština paralelne mape
Ako stavimo jednu mapu preko druge:
Mapa milijardera
Mapa emisija CO₂
Mapa klimatskih posljedica
dobijamo jasnu sliku:
Bogatsvo i moć su koncentrisani.
Odgovornost je koncentrisana.
Ali posljedice nisu.
To je centralni paradoks klimatske geopolitike.
Zaključak
Klimatska kriza nije samo ekološko pitanje.
To je pitanje:
- historijske odgovornosti
- globalne redistribucije
- pristupa kapitalu
- i strukturalne nejednakosti
Ako tranzicija bude vođena isključivo tržišnom logikom,
svijet može postati zeleniji — ali ne i pravedniji.
