Još jedan dan, još jedna runda “obećanog mira”, i još jedan trenutak u kojem međunarodna zajednica zadržava dah — samo da bi se ponovo uvjerila da se ništa suštinski nije promijenilo. Vladimir Putin je iz Biškeka poručio kako američki mirovni plan “može biti temelj budućeg sporazuma”, ali da će Rusija silom zauzeti teritorije koje Kijev ne napusti dobrovoljno. Ukratko: retorika kompromisa izrečena u istoj rečenici sa prijetnjom totalne ofanzive.
Svijet je to slušao već mnogo puta. Previše puta.
Otkako se Donald Trump vratio na globalnu političku scenu kao ključni akter u pregovorima, međunarodna javnost živi u svojevrsnom “dejavu stanju”: periodično se objavi da su dogovori “blizu”, da se “napredak osjeća”, da je “mir na dohvat ruke”. Pa onda kreće nova drama, nova prepucavanja, nova curenja transkripata, nova politička kombinatorika — i sve se vrati na početak.
Najnovija epizoda u tom beskonačnom ciklusu događa se sada.
Putin: Pristanite na sve ili ćemo “završiti vojno”
Putinove poruke iz Biškeka zvučale su gotovo identično kao prethodnih godina:
– Rusija je spremna na razgovor.
– Ali samo ako Ukrajina ispuni zahtjeve koji su praktično kapitulacija.
– Ako to ne uradi dobrovoljno, Rusija će ih “ostvariti vojnim putem”.
Drugim riječima, Moskva traži da Kijev napusti svoje gradove, svoje rovove, svoje strateške tačke — ne samo dijelove Donjecke i Luganske oblasti koje ruske snage već drže, nego i ukrajinske utvrde koje bi bile srce bilo kakvog budućeg otpora.
Ukrajina nikada neće pristati na takvu vrstu mira, jer to u suštini nije mir nego amputacija države.
To su već naglasili i Kijev i evropski partneri: granice Ukrajine nisu na prodaju.
Rusija drži oko 20% međunarodno priznatog teritorija Ukrajine — i traži više
Putin traži formalno priznanje ruske kontrole nad četiri oblasti – Donjeckom, Luganskom, Hersonskom i Zaporiškom. Ni jednu od njih u potpunosti ne kontroliše. Sve četiri je anektirao, sve četiri želi za pregovaračkim stolom legalizirati, i sve četiri želi proširiti ako se pruži prilika.
To nije mirovni plan — to je lista želja.
Iako je ruska vojska ostvarila određene pomake oko Pokrovska, američki Institute for the Study of War jasno poručuje: ruska pobjeda nije neizbježna, a brzi slom fronta nije realan scenario.
Drugim riječima, Moskva pokušava mirovnim pregovorima dobiti ono što ne može lako dobiti puškama.
Trumpova administracija ponovo u “mirovnoj misiji” — ali obrazac se ponavlja
Od trenutka kada je Trump povukao ručnu kočnicu na ranije zapadno jedinstvo, počeo je beskrajni niz:
– “Ogromnog napretka”
– “Senzacionalnih pomaka”
– “Dogovora iza ćoška”
– “Mira koji će ući u historiju”
Ali svaki put se ispostavi da “napredak” znači zapravo da Rusija želi maksimalističku verziju sporazuma, a da Washington pokušava pronaći način da to upakuje kao kompromis.
Najnovije curenje transkripta razgovora specijalnog izaslanika Stevea Witkoffa sa ruskim savjetnikom Jurijem Ušakovim samo je produbilo konfuziju.
Mnogi američki republikanci (posebno oni tvrđi prema Rusiji) već su izrazili šok tvrdnjom da se američka strana previše prilagođava ruskim pozicijama.
Republikanac Don Bacon poručio je otvoreno: “Da je ruski agent pisao plan, ne bi napisao blaže.”
Uprkos tome, Trump insistira da Witkoff nastavi pregovore, uključujući i odlazak u Moskvu naredne sedmice.
Zelenski: važni dani pred nama
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da će se i ukrajinska delegacija sastati sa američkim izaslanicima ove sedmice. Naglasio je da ga čekaju “važni lični pregovori naredne sedmice”, bez dodatnih detalja.
Kijev zna da je pritisak ogroman. Evropa je podijeljena, Amerika je u novoj fazi “umora”, a ruske armije polako pritišću istočni front. Ali Ukrajina takođe zna da bi prihvatanje Putinovih zahtjeva bila historijska greška koja bi zemlju ostavila bez kičme i bez sigurnosti za generacije.
Svi govore o miru. Niko zapravo ne pravi kompromis.
Ovo je ključ: pregovori izgledaju kao pregovori samo dok se ne pročita sitni tekst.
Kada se sve sumira, trenutno stanje izgleda ovako:
– Rusija: mirovni plan je prihvatljiv samo ako Ukrajina napusti svoje teritorije.
– Ukrajina: mirovni plan je prihvatljiv samo ako se teritorije vrate.
– SAD pod Trumpom: želi sporazum što prije, čak i ako to znači “zamrzavanje linija”.
– Evropa: kategorički odbija ideju davanja teritorija Rusiji.
Drugim riječima, svi učesnici “pregovora o miru” imaju potpuno suprotne ideje o tome šta je mir.
“Mir” koji se stalno dogovara — i stalno izmiče
Od 2022. do danas postoji jedna konstanta: svako nekoliko mjeseci najavi se novi talas optimizma, nova runda pregovora, nova nada da će se rat završiti.
I svaki put slijedi isto razočaranje.
Razlog je jednostavan:
Ponuda Kremlja nije mirovna ponuda, nego ponuda kapitulacije.
A takva ponuda nikad neće proći kod Ukrajinaca — niti bi prošla kod ijedne druge nacije.
Zaključak: sve dok se zahtjevi ne promijene, mir će ostati samo riječ u saopštenjima
Putin je u Biškeku rekao da američki plan “može biti osnova budućeg dogovora”.
Trump je rekao da će se “mir postići kad dođe vrijeme”.
Ukrajina kaže da pregovara, ali ne odustaje.
Evropa kaže da neće trgovati državama.
Sve ovo smo već slušali.
Upravo zato je najrealnija rečenica analitičara:
“Napredak postoji — ali samo u retorici.”
Sve dok strane imaju potpuno suprotne početne pozicije, sve dok ruska vojska napreduje i sve dok Washington i Moskva igraju paralelne partije šaha, mir ostaje fantomski pojam koji se najavljuje, ali nikad ne stiže.
I tako već — ko zna koji put.
Ako želiš dodatnu verziju teksta, oštriju, kraću, ili više fokusiranu na Trumpovu administraciju — samo reci.
