Kada je NASA-ina sonda New Horizons 2019. godine proletjela pored Arrokotha, objekta u Kuiperovom pojasu udaljenog milijardama kilometara od Sunca, naučnici su ostali zatečeni. Umjesto jednostavne stijene, vidjeli su nešto što liči na spljoštenog, crvenkastog snješka. Nova studija, objavljena u časopisu Nature, konačno objašnjava kako je ovo neobično tijelo dobilo svoj specifičan oblik.
Spajanje u usporenom snimku
Arrokoth se sastoji od dva jasno definisana režnja koji su spojeni uskim „vratom“. Ranije se pretpostavljalo da su se ova dva dijela sudarila, ali istraživači su bili zbunjeni činjenicom da su oba dijela ostala gotovo netaknuta, bez vidljivih tragova nasilnog udara, piše The Guardian.
Nove kompjuterske simulacije, koje su proveli naučnici sa Univerziteta u Bernu, pokazuju da Arrokoth nije nastao u katastrofalnom sudaru. Umjesto toga, dva tijela su se spojila pri nevjerovatno maloj brzini — manjoj od brzine kojom prosječan čovjek hoda.
„Arrokoth nam govori o najranijim fazama formiranja planeta“, kaže dr. Martin Jutzi, vodeći autor studije. „On nije nastao u haosu, već u jednom veoma nježnom procesu koji je trajao milionima godina.“
Tajna spljoštenosti
Ono što je još više iznenadilo naučnike je spljoštenost režnjeva, koji više podsjećaju na palačinke nego na lopte. Simulacije sugerišu da su se ovi dijelovi formirali iz oblaka prašine i leda koji se polako urušavao pod vlastitom gravitacijom. Dok su se okretali, centrifugalna sila ih je „razvukla“, dajući im taj spljošteni izgled prije nego što su se konačno spojili.
Ovaj proces se dogodio u ranim danima našeg solarnog sistema, prije otprilike 4,5 milijardi godina. Budući da je Kuiperov pojas svojevrsni „svemirski zamrzivač“, Arrokoth je ostao gotovo savršeno očuvan, pružajući nam uvid u to kako je materija počela da se gomila i formira osnove za planete poput Zemlje.
Svjedok prošlosti
Boja Arrokotha — tamno crvena — potiče od složenih organskih spojeva poznatih kao tolini, koji nastaju kada sunčevo zračenje pogodi zaleđeni metan i dušik na površini. Činjenica da su ovi spojevi prisutni i da je struktura objekta tako očuvana, potvrđuje da se Arrokoth praktično nije mijenjao od svog nastanka.
„Arrokoth je poput vremenske kapsule“, objašnjavaju istraživači. „On nam pokazuje da je vanjski dio solarnog sistema bio mnogo manje nasilno mjesto nego što smo ranije mislili.“
Jeste li znali?
Ime „Arrokoth“ na jeziku naroda Powhatan znači „nebo“. Prije nego što je dobio službeno ime, objekt je bio poznat pod nadimkom „Ultima Thule“, što u klasičnoj literaturi označava mjesto izvan granica poznatog svijeta.
