Kad se kaže Mostar, Google automatski izbaci: Stari most, skokove, Neretvu, razglednicu.
Ali postoji jedan sloj Mostara koji je tiši, stariji i mnogo važniji za stvarni život grada – a gotovo se ne spominje.
Radobolja: rijeka koja je hranila Mostar
Dok je Neretva bila simbol i granica, mala rijeka Radobolja bila je – motor grada.
Na Radobolji je od osmanskog perioda pa duboko u Austro-Ugarsku:
- radilo više od 30 mlinova
- postojale valjavice za sukno
- kovačnice i radionice
- mali industrijski pogoni prije nego što je “industrija” uopšte bila riječ
To nisu bili “ukrasi” – to je bila ekonomija.
Mostar prije turizma
Većina ljudi Mostar zamišlja kao:
lijep, kamen, sunce, most
Ali stvarni Mostar je dugo bio:
- grad zanata
- grad buke vode i kamena
- grad gdje se radilo, ne gledalo
Radobolja je bila precizno regulisana:
- voda se dijelila po satima
- postojala su pravila ko i kad koristi tok
- sukobi oko vode rješavali su se sudski, ne silom
To govori o nivou urbane organizacije koji se rijetko spominje.
Zašto je ovo važno danas?
Jer Mostar nije nastao kao razglednica, nego kao funkcionalan grad.
Tek kasnije:
- simbol (Stari most) je nadjačao sistem
- estetika je pojela infrastrukturu
- pamćenje rada zamijenjeno je pamćenjem slike
Radobolja je i danas tu. Tiha. Potisnuta.
Kao podsjetnik da je Mostar nekad bio grad koji proizvodi, ne samo grad koji se posmatra.
Mala istina koju rijetko čuješ
Stari most je povezivao obale.
Radobolja je povezivala ljude sa hljebom.
Bez nje – Mostar ne bi bio Mostar.
