Ne događa se ništa dramatično. Nema eksplozije. Nema velikog sloma.
Samo ti je, iz dana u dan, sve teže da se skoncentrišeš.
Čitaš tri pasusa i ruka sama ide prema telefonu.
Počneš misao i zaboraviš je na pola.
Imaš osjećaj da si stalno umoran, iako fizički — nisi.
To nije slabost.
To je neurološka adaptacija.
Mozak nije dizajniran za beskonačan input
Ljudski mozak je evoluirao za:
- ograničene informacije
- jasne signale
- periode tišine
Algoritmi rade suprotno:
- stalna stimulacija
- fragmenti umjesto cjeline
- nagrada bez napora
Svaki „scroll“, svaki kratki video, svaki naslov koji obećava sve u tri sekunde — aktivira dopaminski sistem, isti onaj koji reaguje na hranu, kocku i droge.
Razlika?
Ovo nosiš u džepu.
Pažnja kao potrošna roba
Pažnja više nije samo psihološki fenomen.
Ona je ekonomska kategorija.
Platforme ne zarađuju jer ti znaš nešto novo.
Zarađuju jer ostaješ.
Zato algoritmi ne nagrađuju istinu, dubinu ili sporost.
Nagrađuju:
- šok
- konflikt
- emociju
- ponavljanje
Mozak se s vremenom prilagođava toj dinamici.
Postaje:
- manje strpljiv
- manje sposoban za duboko razmišljanje
- više zavisan od stalnih mikro-nagrada
Nauka je jasna, ali nepopularna
Neurološka istraživanja posljednjih godina pokazuju:
- pad sposobnosti dugotrajne koncentracije
- smanjenu toleranciju na kognitivni napor
- slabije formiranje dugoročnih sjećanja
Drugim riječima:
pamtimo manje, ali konzumiramo više.
To nije slučajno.
Mozak se optimizira za okruženje u kojem živi.
A to okruženje je dizajnirano da te drži budnim, ali ne svjesnim.
Najopasnija promjena: gubitak tišine
Najveća šteta nije u tome što više ne čitamo duge tekstove.
Najveća šteta je što više ne ostajemo sami sa mislima.
Tišina je postala neprijatna.
Dosada je postala neprijatelj.
A bez dosade nema:
- kreativnosti
- dubokog uvida
- stvarnog mišljenja
Mozak bez tišine ne razmišlja — on reaguje.
Ovo nije priča o tehnologiji koja nas „uništava“.
Ovo je priča o tehnologiji koja nas preoblikuje.
Ne postajemo gluplji.
Postajemo drugačiji.
Pitanje nije da li ćemo se vratiti starim navikama.
Pitanje je da li ćemo uopće primijetiti da smo ih izgubili.
Jer mozak pod opsadom rijetko viče.
On se samo — tiho prilagodi.
