Bosna i Hercegovina je zemlja čija historija nije linearni tok, nego složena mreža priča, odluka, propusta i teških istina. Mnoge od njih su poznate, dokumentovane i presuđene. Druge su ostale u zapećku arhiva, poluskrivene ili nedovoljno istražene — ne zato što neko želi sakriti potpunu istinu, nego zato što je proces utvrđivanja činjenica dug, spor i složen.
Ovo je pregled deset tema koje se stalno spominju, ali nikada nisu do kraja razjašnjene.
Tekst ne nudi presude, ne relativizira niti umanjuje, nego podsjeća na važnost suočavanja s prošlošću — posebno s obzirom na činjenicu da je nad Bošnjacima počinjena agresija i brojni ratni zločini, uključujući i genocid, što je utvrđeno presudama međunarodnih sudova. Za pregled ključnih presuda Haškog tribunala, koje su utvrdile ove činjenice, pogledajte službeni popis ovdje.
1. Dretelj — tamni dosje koji još uvijek odzvanja
Logor Dretelj kod Čapljine predstavlja jedno od najosjetljivijih mjesta ratne 1990-ih. Stotine bošnjačkih civila prošlo je kroz njega tokom sukoba i etničkog progona u Hercegovini.
Iako postoje presude, svjedočenja i brojni dokumenti, još uvijek postoje dijelovi arhive koji nikada nisu potpuno otvoreni, posebno oni koji se odnose na lanac odgovornosti, tok naredbi i političke odluke tog vremena.
2. Nestanci civila 1992–1995. — tragovi koji čekaju odgovor
Desetine hiljada ljudi nestalo je tokom agresije na BiH. Svake godine otkrivaju se nove masovne grobnice.
Iako se svakim pronalaskom zatvara jedna rana, ostaju pitanja: ko je naredio, ko je prikrivao, gdje su dokumenti?
Zbog toga je ovo i dalje jedna od najvećih moralnih obaveza države i cijelog društva.
3. Uloga paravojnih formacija — ko ih je stvorio i ko ih je kontrolisao
Brojne paravojne jedinice djelovale su u različitim dijelovima BiH tokom agresije. Za neke je utvrđen lanac komandovanja; za druge nije.
Posebno ostaju kontroverze oko formacija koje su djelovale van zvaničnih struktura, ali su imale podršku političkih i vojnih centara izvan BiH.
4. Ratni zločini nad Bošnjacima u Podrinju prije jula 1995.
Masovna stradanja Bošnjaka u istočnoj Bosni počela su mnogo prije Srebrenice.
Zvornička sela, Bijeljina 1992., Bratunac, Višegrad, Foča, Vlasenica — sve su to mjesta u kojima je teror nad bošnjačkim stanovništvom započeo odmah na početku agresije.
Iako su brojni zločini presuđeni, ostaju otvorena pitanja o političkim odlukama izvan BiH koje su omogućile etničko čišćenje.
5. Uloga međunarodne zajednice — nejasna pravila igre
Embargo na oružje nametnut 1991. godine, ignorisanje opsade Sarajeva, kasno reagovanje na genocid u Srebrenici — sve to se i danas smatra jednom od najvećih kontroverzi savremene međunarodne politike.
Dosjei iz arhiva UN-a nisu u potpunosti dostupni.
A mnoge odluke i “crvene linije” tog vremena još uvijek izazivaju pitanja o motivima i odgovornosti.
6. Zločini u Hercegovini tokom 1993–1994.
Hercegovina je bila poprište posebno kompleksnih događaja tokom 1990-ih, uključujući i zločine nad Bošnjacima dokumentovane presudama Haškog tribunala (predmet Prlić i drugi).
Ipak, određeni detalji ostaju nerazjašnjeni: način koordinacije vojnih struktura, politička strategija i procesi koji su doveli do progona i zatvaranja civila.
Istina postoji — ali fragmentirana.
7. “Slučaj Grabovica”, “Uzdol” i druge epizode — pitanja o komandnoj odgovornosti
Iako postoje presude za pojedine zločine počinjene nad hrvatskim civilima, određeni segmenti arhive ostali su neotvoreni ili nedovoljno jasni.
Ovdje se radi o važnom principu: svaki zločin mora biti istražen, bez obzira nad kim je počinjen.
Istina nije politička — istina je civilizacijska potreba.
8. Uloga Službe državne bezbjednosti (SDB) iz predratnog perioda
Arhivi starih službi bezbjednosti još uvijek nisu u potpunosti otvoreni.
Mnogi analitičari smatraju da se u tim dokumentima nalaze odgovori o:
- naoružavanju ekstremnih grupa
- praćenju političkih lidera u BiH
- ranim upozorenjima o organizovanoj agresiji
- operacijama koje nikada nisu razotkrivene
Dio arhive je izgubljen, dio “nestao”, dio još uvijek stoji pod oznakom tajnosti.
9. “Dobrovoljačka” i medijski narativ — politički teren bez kraja
Ono što je nesporno: to je jedan od najeksploatisanijih slučajeva u regionalnim političkim narativima.
Ono što ostaje nerazjašnjeno: potpuni uvid u tadašnje pregovore, kolone, dogovore i planove koje su tada vodile međunarodne strukture, JNA i političko rukovodstvo BiH.
Ovaj slučaj je više politička nego faktička kontroverza.
10. Koji dokumenti još uvijek nedostaju?
Postoji čitav set arhiva koji nikada nije potpuno otvoren:
- arhivi Vojske Jugoslavije
- pojedini arhivi MUP-a iz 1990–1992.
- arhivi obavještajnih službi izvan BiH
- dosjei UNPROFOR-a
- arhivi evropskih diplomata
Sve dok te kutije ne budu dostupne, historijske kontroverze ostat će dio “šapata iz arhiva” — priča koje se osjećaju, ali ne mogu do kraja ispričati.
Zašto je važno rasvjetljavati prošlost?
Ne zbog osvete.
Ne zbog politizacije.
Nego zbog digniteta žrtava i budućnosti društva.
Bosna i Hercegovina ne može naprijed bez pune istine o agresiji, ratu i posljedicama.
Ne postoji ravnoteža između počinitelja i žrtava — postoji samo pravda i dokumentovana činjenica.
Rasvjetljavanje tamnih mjesta historije nije prijetnja.
To je jedini put ka normalnoj, stabilnoj, zdravoj državi.
Kad arhivi šapuću — društvo šuti.
Kad arhivi progovore — društvo može prodisati.



