Bosna i Hercegovina ide na Svjetsko prvenstvo.
To je san.
To je emocija.
To je ono zbog čega smo sinoć izašli na ulice.
Ali jutro poslije donosi pitanje koje niko ne voli:
ko to može sebi priuštiti?
Cijene koje nemaju veze s realnošću
Za utakmicu BiH protiv Kanade:
preostale karte idu i do 2.240 dolara
Ali to je tek početak.
Prema dostupnim podacima:
- najjeftinije karte: oko 875 eura
- najskuplje (uz teren): čak 33.000 eura
Na sekundarnom tržištu:
najjeftinija karta ide oko 1.961 dolar
najskuplje prelaze i 130.000 dolara
Drugim riječima:
Mundijal je postao luksuz
Finale? Još brutalnije
FIFA je dodatno podigla cijene.
Najskuplja karta za finale sada ide do:
10.990 dolara
I to bez:
- puta
- smještaja
- troškova boravka
Antiportal moment: fudbal je za narod — ali tribine više nisu
Ovdje dolazimo do paradoksa.
Fudbal:
spaja ljude
daje nadu
stvara emociju
Ali kada dođe do najveće pozornice:
narod ostaje kući
Jer cijene:
- ne prate realnost
- ne prate standard
- ne prate život
FIFA i “jeftine karte”
Postoji i druga strana priče.
FIFA je uvela i karte od:
oko 60 dolara
Ali realnost:
tih karata je malo
teško ih je dobiti
brzo nestanu
I većina navijača ih nikada ne vidi.
Koliko zapravo košta pratiti BiH
Ako neko želi gledati BiH uživo:
- karta: od 875 € naviše
- avion: 800–1500 €
- smještaj: 1000+ €
minimalno nekoliko hiljada eura
Za prosječnog građanina BiH:
nemoguća misija
Svjetsko prvenstvo — ali bez svijeta
Ironija je brutalna.
Turnir koji se zove:
Svjetsko prvenstvo
postaje događaj gdje:
svijet gleda — ali ne prisustvuje
Zaključak: BiH će igrati — ali narod će gledati
Zmajevi će izaći na teren.
Himna će svirati.
Svijet će gledati.
Ali većina ljudi iz ove zemlje:
neće biti tamo
Biće:
- u dnevnoj sobi
- u kafiću
- na ulici
I možda je to najtužniji dio modernog fudbala.
Konačno
Bosna i Hercegovina ide na Mundijal.
To je pobjeda.
Ali ovaj put:
tribine nisu za sve
I zato će najveća podrška opet doći odavde.
Sa distance.
Ali iz srca.
