Država nastala iz mira, a ne iz ustavne logike
Bosna i Hercegovina je vjerovatno najkompleksnija politička konstrukcija u Evropi i jedna od najneobičnijih država na svijetu. Današnji ustavni poredak nije nastao u učionici pravnog fakulteta, već za pregovaračkim stolom u američkoj vojnoj bazi, pod pritiskom da se zaustavi rat.
Dejtonski sporazum je donio mir, ali je Bosnu i Hercegovinu pretvorio u ustavno čudo: konfederalno-federalni hibrid, podijeljen na entitete, kantone, distrikt i tri konstitutivna naroda, s mehanizmima blokada kakvih nema nigdje drugdje na svijetu.
To je državu sačuvalo – ali je nije učinilo funkcionalnom.
Šta je uopšte država Bosna i Hercegovina?
Na papiru, BiH je suverena i međunarodno priznata država.
U praksi, njene nadležnosti su ograničene i često rasute.
Država upravlja:
- vanjskom politikom
- monetarnim sistemom
- carinama
- migracijama
- međunarodnim sporazumima
- jedinstvenim Oružanim snagama
Međutim, sve ostalo – od obrazovanja do policije – rasuto je na niže nivoe vlasti. To stvara sistem u kojem centralna vlast postoji, ali ne upravlja cjelinom države nego “koordinira” nadležne strukture koje je često ignorišu.
Entiteti: dva politička svijeta pod jednim krovom
Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta:
Federacija Bosne i Hercegovine
Većinski bošnjačko-hrvatski entitet, poznat po svom labirintu kantona.
FBiH ima:
- Predsjednika i dva potpredsjednika
- dvodomni parlament
- Vladu
- 10 kantonalnih vlada i 10 skupština, svaka sa ogromnim ovlastima
Ovaj entitet je vjerovatno najkomplikovaniji nivo vlasti u Evropi.
Republika Srpska
Centralizovanija jedinica sa jednim predsjednikom, jednom vladom i jednim parlamentom.
Funkcionira mnogo jednostavnije, ali zato često ulazi u sukob s državnim institucijama.
Različiti politički interesi, ustavne filozofije i prioriteti entiteta stvaraju stalni pritisak unutar BiH, poput zemlje koja pokušava istovremeno voziti lijevim i desnim trakom.
Brčko Distrikt: poseban slučaj koji je spriječio novi rat
Brčko je izdvojen iz entitetskog nadmetanja jer je bio strateški ključan tokom rata.
Danas je:
- samoupravna jedinica
- pod suverenitetom države
- sa vlastitim institucijama i sudovima
Brčko je dokaz da međunarodna zajednica nije vjerovala entitetima da će sami riješiti ovaj spor.
Predsjedništvo BiH: kolektivna funkcija koja rijetko diše kao jedno
Umjesto jednog predsjednika – BiH ima tročlano Predsjedništvo:
- Bošnjak (iz FBiH)
- Hrvat (iz FBiH)
- Srbin (iz RS)
Oni donose odluke konsenzusom. Ako konsenzusa nema, postoji veto putem “vitalnog nacionalnog interesa”.
U praksi to znači da:
- jedna osoba može blokirati državnu politiku
- međunarodne odluke ponekad stoje mjesecima ili godinama
- Predsjedništvo umjesto jedinstvene institucije često izgleda kao politička pozornica za tri različita narativa
Parlament: kada nacionalni interes postane mehanizam blokade
Parlament Bosne i Hercegovine ima dva doma:
- Predstavnički dom (izbor naroda)
- Dom naroda (zaštita tri konstitutivna naroda)
Dom naroda ima moć da zaustavi svaki zakon ako procijeni da je ugrožen vitalni interes naroda kojeg predstavlja.
Iako osmišljen da spriječi dominaciju bilo koje etničke grupe, ovaj model je često korišten kao alat za držanje sistema u taocima.
Vijeće ministara: vlada koja to zapravo nije
Vijeće ministara je izvršni organ države.
Ipak, njegova moć je ograničena:
- nadležnosti su uske
- etnički ključ stvara stalne tenzije
- odluke se donose sporije nego u ijednoj drugoj zemlji u Evropi
To dovodi do paradoksa: BiH ima vladu, ali nema centralizovanu političku snagu.
Uloga međunarodne zajednice: jedina zemlja s “protektoratskim osiguračem”
Tu je i institucija kakvu BiH dijeli sa vrlo malim brojem država u svijetu – Visoki predstavnik (OHR).
OHR može:
- nametati zakone
- smjenjivati političare
- odlučivati o ustavnom tumačenju
Ovo je dokaz da međunarodna zajednica i dalje smatra da BiH ne može samostalno održavati stabilnost.
Istovremeno, prisustvo OHR-a stvara političke tenzije jer entiteti različito tumače njegovu legitimnost.
Konstitutivni narodi: zaštita identiteta ili ustavna blokada?
Tri konstitutivna naroda – Bošnjaci, Hrvati i Srbi – imaju specijalna prava i mehanizme zaštite.
To uključuje:
- vitalni nacionalni interes
- etničke kvote u institucijama
- rotacije funkcija
- posebne procedure odlučivanja
Ovaj sistem je omogućio mir, ali i stvorio teren za konstantnu politizaciju identiteta.
U BiH se rijetko glasa o ekonomiji, zdravstvu ili modernizaciji.
Najčešće se glasa o tome ko kome pripada.
A Sejdić, Finci i oni, kao naprimjer ja i moja djeca koja se izjašnjavamo kao Bosanci, odnosno “ostali”, jer BOSANCI u ova
Zašto sve ovo i dalje funkcioniše?
Iako je prekompleksan, sistem preživljava jer:
- niko se ne usuđuje dirati Dejton
- svaki politički akter čuva ono malo moći što ima
- međunarodna zajednica održava ravnotežu
- ekonomske doznake i privatni sektor drže zemlju živom
- društvo se naviklo na “stalnu krizu” kao normalno stanje
BiH funkcioniše po principu: ne onoliko koliko treba, nego onoliko koliko mora da se ne raspadne.
Bosna i Hercegovina je država koja postoji uprkos svom sistemu, a ne zahvaljujući njemu
Političko uređenje BiH je svjetski unikat.
Sistem koji je spriječio rat, ali proizvodi beskrajne političke zastoje.
Država koja je složena do apsurda, ali svejedno opstaje.
Da, Bosna i Hercegovina je posebna zemlja.
Nekad lijepo posebna, nekad frustrirajuće posebna.
Mnogi građani, s razlogom, kažu da ovakva složenost djeluje kao kazna iz koje nema izlaza.
Ali možda je najveći paradoks BiH upravo to:
uprkos svemu, ona i dalje živi, kreće se i traje – i dalje tražeći ustavni model koji će konačno služiti ljudima, a ne političkim blokadama. Vidjećemo hoće li se to desiti…
