Naučnici u svemiru otkrili da… fizika koju poznajemo nije dovoljna, jer ovo je – nemoguće

svemir

Fizičari vole preciznost. Jednačina ili vrijedi — ili ne vrijedi.
Zato je ono što se danas dešava u kosmologiji duboko uznemirujuće.

Kada naučnici mjere koliko brzo se svemir širi, dobiju dva različita odgovora.
I ne, problem više nije u mjerenju.


Dva svemira, dva rezultata

Ako brzinu širenja svemira mjerimo gledajući rani svemir — odmah nakon Velikog praska — dobijemo jednu vrijednost.

Ako istu stvar mjerimo gledajući današnji, lokalni svemir — galaksije u našem kosmičkom susjedstvu — dobijemo drugačiju, veću vrijednost.

To odstupanje zove se Hubbleova tenzija.

I ona ne bi smjela postojati.


Greška? Ne. Provjereno više puta.

Prva reakcija nauke bila je očekivana:
“Negdje griješimo.”

Zato su mjerenja:

  • ponovljena
  • upoređena
  • provjerena nezavisnim metodama

Korišteni su najprecizniji instrumenti koje čovječanstvo ima, uključujući Hubble Space Telescope i James Webb Space Telescope.

Rezultat?
Mjerenja su tačna.

Što znači da je problem — teorijski.


Svemir radi nešto što ne bi smio

Prema važećem kosmološkom modelu, svemir ima jedinstvenu brzinu širenja u svakom trenutku svoje historije.
Ako su podaci tačni, a jesu — onda se svemir ponaša drugačije nego što teorija predviđa.

Drugim riječima:
ili ne razumijemo rani svemir,
ili ne razumijemo današnji svemir,
ili — i to je najopasnija opcija — nešto fundamentalno nedostaje u našoj fizici.


Šta bi moglo nedostajati?

Naučnici sada razmatraju ideje koje do prije nekoliko godina nisu bile ozbiljno razmatrane:

  • nova vrsta tamne energije
  • nepoznate čestice koje utiču na rani svemir
  • promjene u samoj teoriji gravitacije
  • dodatne dimenzije ili efekti koje još ne znamo mjeriti

Ovo više nije “sitna korekcija modela”.
Ovo je pukotina u temeljima kosmologije.


Zašto je ovo važno i van laboratorija

Naš cijeli pogled na realnost počiva na pretpostavci da:

  • zakoni fizike vrijede svugdje
  • važe uvijek
  • i da ih možemo matematički opisati

Ako svemir pokazuje da se ne ponaša konzistentno zavisno od toga kako ga posmatramo, to nije samo naučni problem. To je filozofski udarac.

Možda ne razumijemo:

  • vrijeme
  • prostor
  • ili samo granice vlastitih teorija

Svemir nam govori da nismo gotovi

Decenijama smo vjerovali da je kosmologija “skoro završena”.
Par parametara, malo tamne energije — i to je to.

Sada se ispostavlja da je svemir tiho govorio:
“Niste još shvatili suštinu.”

Hubbleova tenzija nije greška.
Ona je poruka.

I poruke svemira, historijski gledano, nikad nisu bile bez posljedica.