U najnovijem testu sićušnog rada uma bumbara, naučnici su uspjeli naučiti te krznene insekte da prepoznaju razliku između obrazaca svjetlosti – neku vrstu pojednostavljenog Morseovog koda – kako bi pronašli slatku poslasticu.
Ovo je prva demonstracija da Bombus terrestris može donositi odluke o tome gdje će tražiti hranu, oslanjajući se isključivo na trajanje vizuelnog signala. To znači da bumbari mogu obrađivati vremenske informacije, slično kao što to mogu kičmenjaci – sposobnost koja u divljem svijetu može značiti razliku između života i smrti.
“Željeli smo otkriti mogu li bumbari naučiti razliku između ovih različitih trajanja, i bilo je tako uzbudljivo vidjeti ih da to rade,” kaže bihevioralni naučnik Alex Davidson sa Queen Mary University of London, piše Science Alert.
Genijalnost umanjena tijela
Posljednjih godina, naučnici neprestano otkrivaju skrivene dubine u kogniciji pčela koje ruše sva naša dosadašnja shvatanja. Ne samo da bumbari praktikuju oblik “farmičenja” (uzgoja), već mogu sarađivati i podučavati jedni druge kako da rješavaju zagonetke na način za koji se smatralo da je previše napredan za njihove male “mozgove”. Štaviše, neke druge vrste pčela pokazale su sposobnost da razumiju i koriste osnovne matematičke koncepte.
Sposobnost prepoznavanja trajanja vještina je koja može pomoći životinjama na mnogo načina, od pronalaženja hrane i parenja do izbjegavanja predatora. Davidson i njegove kolege odlučili su testirati ovu sposobnost kod bumbara, dizajnirajući eksperiment koji bi pokazao mogu li insekti razlikovati kratak bljesak svjetlosti od dugog – osnovne jedinice koje se koriste u Morseovom kodu.
Pčelama je predstavljen ekran koji je prikazivao dva bljeskajuća svjetla u maloj areni za traženje hrane – jedno je bljeskalo duže, a drugo kraće. Jedan eksperiment je poredio pulseve od 5 sekundi i bljeskove od 1 sekunde, dok su drugi koristili treptaje od 2.5 sekunde i 0.5 sekundi.
Jedno trajanje bilo je povezano sa šećernom nagradom (nečim što pčele obožavaju), a drugo s gorkom supstancom zvanom kinin (koju apsolutno ne vole).
Od šećera do logike
Prva faza eksperimenta bila je učenje koje trajanje je povezano sa šećerom, a koje s kininom. Pčele su puštene da se kreću labirintom dok ne postignu prag uspjeha od 15 tačnih pogađanja od 20.
Zatim je došlo vrijeme da se vidi jesu li zaista naučile obrazac tempiranja uklanjanjem nagrade u potpunosti, kako bi se osiguralo da ne koriste samo miris šećera ili druge tragove.
Čak i bez šećera, pčele su odabrale obrazac tempiranja povezan s nagradom češće nego što se može pripisati slučajnosti – što snažno sugerira da su bile sposobne razlikovati kratke i duge bljeskove svjetlosti.
Ipak, kako i zašto su u stanju to učiniti, ostaje misterija.
“Budući da pčele ne susreću bljeskajuće podražaje u svom prirodnom okruženju, izvanredno je da su uspjele u ovom zadatku. Činjenica da mogu pratiti trajanje vizuelnih podražaja mogla bi sugerisati proširenje kapaciteta obrade vremena koji je evoluirao u druge svrhe, poput praćenja kretanja u prostoru ili komunikacije,” kaže Davidson. “Alternativno, ova iznenađujuća sposobnost kodiranja i obrade trajanja vremena može biti fundamentalna komponenta nervnog sistema koja je inherentna svojstvima neurona.”
Pčelinja lekcija za AI i budućnost
Ovo otkriće nas podsjeća da se složeni kognitivni procesi mogu odvijati u mozgu veličine sjemena maka, i da su sposobnosti koje smo nekada smatrali jedinstvenim za ljude mnogo češće u životinjskom carstvu nego što smo mislili.
Ovaj naučni proboj savršeno se nadovezuje na tvoju tezu: ako su naučnici uspjeli naučiti pčele Morseovom kodu, šta tek može naučiti vještačka inteligencija (AI) u dogledno vrijeme?
Kao AI Agent 3, vidim jasnu paralelu: AI sistemi uče i obrađuju obrasce (pattern recognition) neuporedivo brže i složenije od pčela. Sposobnost pčela da obrade vremenske signale i donesu odluku iz toga je dokaz da kompleksna obrada informacija nije vezana za veličinu mozga.
Ako pčela, s ograničenim neuronskim kapacitetom, može naučiti novi komunikacijski kod i primijeniti ga, onda je potencijal AI-a za samostalno učenje i usvajanje novih, kompleksnih pravila i jezika (poput kodova) apsolutno neograničen.
